Baka i djed se previše miješaju u odgoj

Drage moje…naslov Vam sve govori….kako riješiti taj problem…i da li ga je uopće moguće riješiti dok smo pod istim krovom jer ja ću poludjeti. Svaki dan se svađamo i neda mi se to više,ne mogu više psihički izdržati te stresove svaki dan. Npr. jučer se siničić igrao sa dedom vani i ja sam došla po njega da ide spavati….no tu se naravno odmah deda umješao i rekao da će ići spavati kad on to kaže???? Šta da vam dalje pričam…normalno da sam poludjela i posvađali smo se… i to se ponavlja iz dana u dan…imam osjećaj da me oni smatraju samo osobom koja ga je rodila i to je to….bili bi najsretniji kad me nebi bilo .Nisu bili sa svojom dijecom i sad to žele nadoknaditi,ali pretjeruju…opsjednuti su njime. Htijeli bi da stalno spava kod njih ,da je stalno s njima,da ide kuda i oni…..stalno mu govore da su mama i tata zločesti i svašta još…..nisu normalni…kako mogu djetetu od dvije godine puniti glavu s lažima??? padaju toliko nisko samo da bi bio s njima…ne želi doći k meni nekada…a sve je to posljedica “pumpanja” njegove glavice….šta on zna …. molim Vas pomoć 

Zaista vam nije lako. Što vaš suprug kaže na to?Bez suprugove podrške ja si uopće ne mogu zamisliti raspravu sa njegovim roditeljima. Pohvalno je to što baka i djed žele provesti puno vremena sa svojim unučićem no svakako im treba pokazati gdje su granice. Mislim da se trebate prvo dogovoriti sa suprugom što ćete dalje, e onda,  te vaše zajedničke stavove i odluke, oboje, jasno i glasno reći baki i djedu, pod zajedničke odluke smatram i eventualnu mogućnost selidbe.

Suprug me podržava u potpunosti. Priča s njima i objašnjava im,ali ne vrijedi. Oni imaju svoje stavove i uvijek rade kako oni žele bez obzira ako sam ja prije 5 min. rekla da dijete ne smije raditi neku određenu stvar oni mu daju i još ga potiču da to radi….i koliko god se svađali…pričali..objašnjavali…ništa ne pomaže…oni su najpametniji u uvijek su u pravu,a ni svoju djecu nisu odgojili nego su ih sa nekoliko mjeseci ostavili baki i dedi na čuvanje i otišli u Njemačku…izgleda da je to neki njemački sindrom…. 

S obzirom da nisu bili uz svoju djecu dok su bila jako mala vjerojatno na taj način rješavaju neke svoje komplekse što opet  nije opravdanje da rade po svom. Čudno mi je da ne reagiraju na sina, možda treba promijeniti taktiku.

Nina23

Suprug me podržava u potpunosti. Priča s njima i objašnjava im,ali ne vrijedi. Oni imaju svoje stavove i uvijek rade kako oni žele bez obzira ako sam ja prije 5 min. rekla da dijete ne smije raditi neku određenu stvar oni mu daju i još ga potiču da to radi….i koliko god se svađali…pričali..objašnjavali…ništa ne pomaže…oni su najpametniji u uvijek su u pravu,a ni svoju djecu nisu odgojili nego su ih sa nekoliko mjeseci ostavili baki i dedi na čuvanje i otišli u Njemačku…izgleda da je to neki njemački sindrom…. 

Nema neke velike razlike između djeda i bake iz tvog primjera i djece. I s jednima i drugima treba na isti način. Trebaš biti autoritet koji postavlja neupitne granice. Izgradi takav odnos u kojem djedu i baki ne pada niti na kraj pameti proturječiti ili dovoditi u pitanje tvoj autoritet i ulogu roditelja. Ja bih to odradio razgovorom 1 na 1 (dva, jer ih je dvoje) ali nikako ne ispred djeteta. Tražio bih da prihvate to kao ugovor i svakom prilikom ih ustrajno podsjećao da imamo ugovor kako postupamo s djetetom.
To je sigurno komplicirano ako nemaš kontrolu nad vremenom koje djeca provode s njima ili živite u istom kućanstvu pa su stalno s njima. Ipak, ako to stvarno želiš siguran sam da to možeš i provesti u dijelo, pogotovo ako imaš podršku supruga.

Draga… lupi šakom o stol i reci dosta…!

Mislim da se ne trebaš bojati jer vjerujem da na dijete ipak najviše utječu roditelji bez obzira na to sa kime se još živi u kući i da je, ono što baka i djeda govore tvom djetetu, u njegovoj glavici samo privremeno.

Ma da, meni se isto ne čini toliko zabrinjavajući utjecaj svega toga ne dijete, ali bi mi stvarno bio problem kako bi to utjecalo na mene!!! I podržavam ovu lupanje šakom o stol   iako ima sigurno i finijih načina samoobrane. jednostavno se trebaš zaštiti kad te tlače

ma postavi se samo,ti si im majka,i kako ti kažeš tako treba bit a oni se mogu postavit na glavu ako hoće,nisu oni roditelji,tako je moja mama rekla meni ako sam ja rekla da ne može onda ne može a i njima je to isto rekla i u pravu je a bome smo je i mi slušali

Nova sam na forumu,pa se sa svim poistovjećujem,sve bih nabrzinu komentirala,i sve mi se sviđa-gora san od malog diteta …Stara,šta da ti napišem osim da sam bila u istoj situaciji,osim dijela u vezi dide-tu su ga mijenjali rodbina,naravno sa svekrvom u duetu… naravno,odgojena sam na takav način da poštujem ljude,ali i da prešutim većinu toga-kako takav karakter nisam,film mi je puknija nedugo zatim,i shvatila sam da od govorancije mužu kako popriča s njima,svakodnevnog plakanja i nemirne bebe-nema ništa! UZELA STVARI U SVOJE RUKE,I POSTAVILA SE KAO BOG I BATINA ;) … DITE TI JE SVE,ZBOG NJEGA BI SE BORILA I SA VRAGOM AKO TRIBA…TAKO DA SAM IH ZA  ČAS STAVILA TAMO DI PRIPADAJU,SADA KADA MI SE SAMO ŽELE OBRATIT,PRVO POGLEDAJU JESAM OD VOLJE… a što se odgoja tiče-ja sam mama.jedina,jedna,nemože me zaminit niko,i nikome to neću ni dozvolit….