Kako ste reagirali kad ste saznali da očekujete dijete?
Tri odgovora koje nam ostavite od četvrtka, 23. siječnja do srijede, 29. siječnja u 11 sati, nagradit ćemo knjigom Romana Simića Bodrožića ‘Nahrani me’ u izdanju Profila.
https://klokanica.24sata.hr/roditelji/tatina-zona/nisam-spreman-za-jos-jedno-dijete-1111 [klokanica.24sata.hr]
Kkao sam reagirala kad sam saznala da očekujem dijete?
Imamo dvoje djece, ne planiramo više.
Prvu djevojčicu smo poželji i - dobili, reakcija na vijest o trudnoći je bila kao da se to i podrazumijeva.
Nakon toga, dječaka smo čekali deset godina. Tri anđela su nas nerođena napustila, prije njega. Tu vijest smo dočekali spremno, ali s velikim, velikim strahom i brigom. Samo smo sjedili i pokušali disati, u parku u blizini bolnice, moleći se da ovog puta dočekamo njegovo rođenje i proživimo sve čari djetinjstva.
Sada ima dvije godine, ponaša se kao svaki dvogodišnjak - iscrpi sve oko sebe, ali samog sebe nikako!
Loše stvari su iza nas, ne damo da nas one obilježe, stoga želimo pročitati ovu knjigu, za koju osjećam da je pravo štivo za svakog roditelja!
Pozdrav, Ksenija Šalinović, Osijek
“Kako smo reagirali kad smo saznali da ćemo dobiti dijete”?
Prvo veeeeliki šok,strah,zbunjenost,bila sam srednjoškolka,roditelji pojma nisu imali da uopće imam dečka!Sve je bilo potpuno zbrkano,ali na kraju svih tih početničkih stresova dobro se završilo,hvala Bogu.
Danas imamo prekrasnu neplansku osnovnoškolku i malog bečara koji je na svijet došao planski !
Bilo je to lani na sv. Nikolu. Isla sam s posla i putem kupila test. Zurila sam se doma koliko god sam mogla i vec s vrata vidjela da nismo sami :/. Muz je s vjencanim kumom sjedio za stolom. Nema veze, otisla sam u kupaonicu i obavila svoje. Test je, kao sto sam i pretpostavljala, bio pozitivan. Ne znam ni sama kako sam se mogla suzdrzati da ne puknem od srece i izlanem se pred obojicom, Ipak sam uspjela pricekati da muzic i ja budemo sami pa da mu pokazem sto nam je donio sv. Nikola :)). Najbolji poklon ikad!
Osjećaje koji su me preplavili kad sam saznala da ću postati mama teško je opisati, i iskreno neznam da li ću to ikada moći. Zbunjenost, sreća zbog malog stvorenja koje raste u meni, strah od sveg novog i nesigurnost hoću li sve to moći. U tom trenutku su mi se osjećaji toliko mješali da nisam bila svjesna ničeg oko sebe, kao da sam u nekom paralelnom svemiru, kao da s nekog drugog planeta sve gledam. Bože..kako sam bila izgubljena, sretna, uplašena.. suze radosnice su normalne i neznam trebam li ih uopće spominjati…ali jednino što nisam mogla dočekati bio je zagrljaj mog supruga…bio je s druge strane telefona kad sam saznala i sve, ali minute do njegovog zagrljaja su mi se činile kao vječnost.
Kako sam reagirala ? Hm…..Prvo kao i kod većine došlo je nenajavljeno pa sam više bila prestrašena ne zbog bebe već reakcije roditelja i okoline.Drugo i treće planirano i tu su bile sasvim drukčije reakcije, samo pozitivne .No dogodilo se i četvrto……Neplanirano! Zbunjena,pa kako? Da bi mi moja prva kćer već tinejdžerica rekla: PA KAJ VI NEZNATE ZA ZAŠTITU?! Osjećala sam sram i strah,plakala sam dva puna mjeseca jednostavno nisam mogla vjerovati da sam trudna.Na poslu mi je krenulo ,djeca su odrasla ,samostalna, i sad opet iznova….Da skratim sve je dobro završilo.Imamo prekrasnog i hvala Bogu, zdravog sinčića .Svi smo ludi za njim,on je naša mala igračka.Svi ga volimo i obožavamo, a ono iza nas sad je samo dobra priča za goste.
Sortiraj odgovore
Najstariji