Koji su vam najveći izazovi u odgoju djeteta?
Svoj odgovor na ovo pitanje napišite nam ovdje od utorka 11. veljače do ponedjeljka 17. veljače u 11 sati, jer ćemo sedam odgovora nagraditi programima Centra Prirodno roditeljstvo.
https://klokanica.24sata.hr/roditelji/sretna-mama/osvojite-tecaj-prirodnog-roditeljstva-1170 [klokanica.24sata.hr]
Uf ima ih mnogo. Imamo sina od 16 mj. Znamo da su prve tri godine najvažnije i suprug i ja se trudimo odgajati ga bez fizičkog kažnjavanja.
Jedan od najvećih izazova jest naša okolina (djedovi i bake) koji misle da smo preblagi i da ćemo na taj način dijete razmaziti.
Drugi izazov jest prokužiti tu malu glavicu od 16 mj. i reagirati u skladu s njegovom dobi što nije nimalo jednostavno.
Treći veliki izazov jest kako ga odgojiti da bude samopouzdana osoba, zadovoljna sa samim sobom.
Četvrti izazov će tek doći kad krene Ne faza tj.faza prkosa, zato bi nam bilo izuzetno drago i olakšavajuće da se možemo adekvatno priremiti preko Vaših predavanja o svemu onom što nas još čeka.
A definitivno je najveći izazov uopće biti dobar i kompetentan roditelj svome djetetu!
Lijep pozdrav i svako dobro.
Meni je najveći izazov kako posvetiti dvoipolgodišnjakinji dooljno pažnje uz jednu malu osmomjesečnu bebu. Sad su trenutno obje jako ljubomorne, veća nije bila prije ljubomorna, sad je počela bit jer manja hoće sve njeno, svukud se vuće za njom, a i cvili kad veću primim.
A tu je još i tata, treće dijete. On se spusti na njihov nivo i umjesto da mi pomogne u odgoju, još i njega trebam odgajat :D ;)
Majka sam troje djece… najveći izazov je uskladiti sve njihove potrebe, odnosno pravedno rasporediti vrijeme za sve. Obzirom na razlike u godinama, još uvijek nisam našla način kako starijem djetetu objasniti zašto mama i tata stalno nešto petljaju oko braće, koji su još bebe. Kod manje djece nailazim na problem kako njima objasniti zašto oni ne mogu nešto što može starija seka…. uskladiti sve to, uz posao, školu, jaslice i vrtić, velik je izazov i često sam strašno iscrpljena. Obzirom na sve to, često se uhvatim u situaciji koja je loša, odnosno znam da sam loše postupila u odgoju, ali ne znam kako to ispraviti, ne znam pronaći način da ispravno postupim i na koji način da djetetu objasnim da bi mogao nešto shvatiti…
Majka sam skoro već sedmomjesečne bebice i moram priznati da da mi je ovo bilo jedno od najstresnijih radoblja u životu… Imam 33 godine i muž i ja smo željeli dijete, pustili smo da se desi kad bude vrijeme i kad su nam se financijske prilike posložile na bolje ja sam zatrudnila. Bila sam oduševljena! Pripremala sam se za prirodan porod i sve trudnoća i porod su proši odlično i onda je zapravo krenula prava stvar. U početku mi je trebalo da se dobro isplačem suočena sa svim tim novim osjećajima radosti, ljubavi, straha, nesigurnosti, zatim uspostavljanje dojenja- gotovo mjesec dana mi je trebalo da mi se grudi prestanu upaljivati (predano sam masirala, izdajala, radila što god je bilo potrebno da ne završim u bolnici)… kad mi se činilo da je najgore prošlo shvatila sam da postajem prilično iscrpljena od dojenja i da moram početi puno više jesti i odmarati. Međutim najteže mi je bilo prihvatiti da sam toliko umorna, da sam na rubu depresije, da mi je teško se nositi sa novim izazovima, sa svim emocijama, strahovima, pitanjima, sumnjama, nesigurnosti koje sam doživljavala. To nisam očekivala od sebe. Ja, psiholog, godinama “radim na sebi” i da me to sad toliko pokosilo. Zatim ,odnos sa mužem, dok smo se uskladili, trebalo je gotovo 6 mjeseci. Naravno, malenoj sam davala sve od sebe i iako sam ponekad pucala, nisam smjela dozvoliti da to ona vidi, mada znam da je osjećala sve i mislim da smo to na kraju sve dobro proživjele jer je zaista veselo, zadovoljno i zdravo dijete. Idemo u nove izazove :)
Sortiraj odgovore
Najstariji