Dječje ozljede

Joa drage moje moram vam reci da sam jucer skoro umrla od straha. Naime bili smo u shoppingu i platimo sve na blagajni pa si stanemo sa strane dok ja ne popakiram stvari iz kolica u vrecice. Muz izvadio malca iz njegovih kolica i malac baulja okolo. U jednom trenutku se sapleo i pao, lupio celom u metalno postolje od vage. Oboje smo bili na pol koraka od njega ali naravno ne stignes odreagirati. Kako sam ja pakirala te stvari ja sam krajickom oka vidjela da je pao, ali nije mi se cinilo nis starsno i muz ga podigao. Kad sam ga nakon sekunde pogledala njemu je vec na celu bila izbila takva sljiva, velicine oraha, ne pretjerujem. Izgledalo je kao da ce mu se celo raspuknuti. Ja sam se smrzla, muz me jedva nekako umirio. U tom trenu bila sam spremna sve one stvari ostaviti i drito na hitnu. Uzasno sam se uplasila. Uglavnom, prestao je plakati nakon jedno 5 minuta i normalno se ponasao. A ja ga nisam mogla pogledati, a da ne pocnem plakati. Grozno! Dosli doma stavila mu hladan oblog i kapicu da ne moze skinuti i do spavanje je oteklina splasnula. Danas nas jos modrica podsjeca na taj nemili dogadjaj. Moram se nauciti kontrolirati, doista se ne sjecam kada me tako obuzela panika.

Kada krene u vrtić takvih ozljeda će biti napretek!! Naravno da si tako odreagirala, svatko bi, i ti si samo mama, ne brini kosti na čelu su ti jako čvrste i neće u ništa biti, tu nema puno mjesta za tkivo pa ti tako i jako izbije van! Gore ti je kada padne sa strane uz područje oka. Ne brini, proći će!
Kada ti se takva ozljeda dogodi, najbolje ti je staviti margarin, onda ti tako ne natekne, vjeruj mi tako rade i u vrtiću, moja cura malo malo dođe masne kose kao da joj je netko ulje izlio na glavu!

Joj Renata, hvala ti malo mi je laske. Ma najteze mi je palo to sto smo doista oboje bili pol koraka od njega, a nismo stigli do njega. Ma da na koncu konca ni nema bas smisla da skacem svaki put kad pomislim da bi mogao pasti. Ali svjedeno sam se bas grozno osjecala.

A gle, i ti si samo čovjek, nemaš oči sa strane, na leđima ….Puno će još biti i padova i lupanja glavom i kojekakvih ozljeda, najbolje ti je pristupit hladne glave, ako se spaničariš onda  se i dijete još više uplaši, samo mirno vidiš o čemu se radi, kakva je ozljeda, ja sam osobno bila isto kao i ti, sada kad je veća malo me popustilo, a o sadašnjim ozljedama da ni ne pričam!
Nedavno u vrtiću, pao pljusak, oni bili vani, jako je zagrmilo, nastao je tornado, skakali su jedan preko drugog, moja gospodična je jurila u sobu i svom snagom lupila glavom o zid, da ti ne kažem da smo skoro jurili u Klaićevu na slikanje, al eto nije ništa bilo, samo je ležala 2 dana.

Draga moja, to nije ništ :D Mi smo bili doma i mala je već imala skoro 2 godine, ja sam bila pred porod i ona je plesala nasred dnevne i spotakla se i otklizala u rub noge od stolca, a oboje smo bili kraj nje. Isto šljivetina neviđena, ja sam promrzla jer sam se prepala da joj je nekaj, malo je plakala i posle je sama držala oblog jer joj je to bilo fora :D I naravno, idućih par tjedana je svima kazala ratnu ozljedu i bila ponosna sama na sebe :D

Ma jasno je meni da su djecje ozljede i bolesti sastavni dio njihova odrastanja, ali jednostavno si nisam mogla pomoci da se ne osjecam krivom zbog toga sto se desilo. Sva sreca da mi je MM puno sabraniji u tim situacijama od mene, pa me drzi na okupu da se ne raspadnem skroz. Ocvrsnut cu i ja s vremenom. Hvala vam drage moje. :-)