Sin mi je krenuo u vrtić sa 3 g a do tad sam se skoro cijelo vrijeme ja bavila njime, vodila ga u šetnje, čitala slikovnice, slagala kocke, išla na redovna cijepljenja, kontrole kod sručnjaka za razvoj dijece.
U 11 mjesecu (2013) je krenuo u vrtić radi socijalizacije na 2 sata. Prije 2 dana je prošao prvi privremeni ugovor kojeg su u istom vrtiću produžili do kraja godine. Produžili su mu boravak u vrtiću na 3 h uz 1 obrok za to vrijeme i najmanju cijenu mjesecnu s obzirom da to nije poludnevni boravak.
Nije najidealnija lokacija jer nemam vlastiti auto, ali zbog dijeteta sam prihvatila i onda i sada takav ugovor u dogovoru sa ravnateljicom i ostalim osobama koje prate razvoj dijeteta i redovno navračaju na kontrolu ili razgovor sa tetama.
Iako je prihvatio odlaske i prvih par tjedana je uhvatio virusne prehlade ili hunjavice prilagodio se i mislim da voli ici u vrtić i da ga doživljava sigurnim mjestom, a sada treba pričekati da se nauči grupnim aktivnostima jer za sad to nije naucio i obicno se rađe sam zaigra ili bavi necim nego u grupi.
Vjerujem da ga ostavljam u rukama osoba koje imaju dugogodišnje iskustvo sa dijecom razlicitih dobnih skupina, znam da im nije uvijek lako pogotovo tetama u državnim vrtićima jer ih je uvijek premalo na velike brojeve skupina ali ipak mislim da se trude i surađuju pa i posreduju između dijeteta i roditelja koji ih dovode i dovode, i koji dolaze na roditeljske sastanke te se prilagođavaju rasporedu aktivnosti.
ima jako dobrih i kvalitetnih i vrsnih teta čuvalica jer ih je priličan broj u kvartu u kojem stanujem i sve ih vec iz viđenja znam iz zajednickih boravaka u parku ili tokom šetnji sa sinom, ali nisam u ni jednom trenutku mislila da je to bolji izbor od ovog da sam bila sama s njim do 3 g, pa zatim vrtić.
Mislim da je najvažnije omoguciti dijetetu da osjeca sigurnost i stabilnost roditelja bez obzira da li roditelji moraju raditi ili ne, neko odgovoran i strucan bi ga trebao cuvati. Ako ne roditelj dijeteta ili baka/djed onda nije los izbor ni u tete čuvalice niti tete u vrtiću jer su troškovi slicni, ali bitnije je za svakog roditelja prepoznati da je dijete zadovoljno i da se osjeca sigurno sa njima i to je jedino važno, jer onda ce se rado družiti i uvijek imati nešto novo pričati roditeljima kad se vrate kući ili vikendom kad nema ni teta čuvalica niti jaslica/vrtića.
I mi iako odrasli se dan danas borimo sa virozama, prehladama tako da nikakva teta čuvalica, jaslice/vrtić nece mijenjati to da se stalno trebamo boriti i biti sto otporniji. Važna su sva obavezna cijepljenja pa makar se dijete nikad ne razbolilo od svih bolesti koje su uobicajene.
Meni jesu nužno zlo…ali evo prve dvije kćeri su morale ići jer smo i suprug i ja radili,baka servisa nije bilo..tu i tamo samo kroz vikende..ali zato sa trećim uživam i nadoknađujem sve ono što sa curkama nisam mogla…sin nije nikada bio bolestan,dok su curke iz jaslica znale pobrati svaki drugi tjedan neku boleštinu…Baš sam happy,jer svaki dan imamo neki svoj ritual i tempo i uživamo..Po meni bi bilo idealno uvesti vrtić tek od 3.god. i da se majkama da pravo 3.god.porodiljnog..Moj sin neće ni ići nakon 3.god.,jer se drugačije hranimo i ne cjepimo ! A i imamo u planu 4.bebicu,tako da sam do daljnjega doma :)
kad mi je sin bio primljen u jaslice bila sam presretna cijeli svijet je bio moj , krenuo je točno sa godinu dana na svoj prvi rođendan. sve je išlo ko po loju prilagodba nam je trajala kojih mjesec dana sve je prošlo bez problema, dijete se priviklo na jaslice dapače obožava ih. sad je več četvrti mjesec kako ide u jaslice s tim da je već više od mjesec dana bolestan naravno pod opravdanjem teta , pedijatara i večine ljudi PA TO JE NORMALNO DA JE BOLESTAN, neznam dal sam ja zaostala ili nenormalna ali kako može bit nekom normalno da je normalno da je djete bolesno čim provede jedan dan u jaslicama, u čemu je problem. dal inspekcije rade svoj posao pa mora bit objašnjenja za to , to meni nije normalno , dal čistačice rade svoj posao, dal tete otvaraju prozore i rade propuhe i svako dijete ima upale uha kao što ima moje svaki put , dal djeca sjede po hladnih podovima i prehlade si crijeva i da ne nabrajam dalje. imam previše pitanja a nigdje odgovora . nezamislivo mi je da mi djete bude doma zatvoreno u stanu ko životinja a i nezamislivo mi je da nakon dan dva provedena u jaslicama pokupi sve moguče boleštine pa se liječi mjesec dana. i tako u krug , jednostavno neznam šta da radim a nemam drugog izbora osim jaslica
smatram da su jaslice prva liga i nešto najbolje što možemo pokloniti našoj djeci, a to je da rastu sa drugom djecom. Izbor je naravno roditelja da li će dijete upisati odmah s godinu dana ili kasnije, ali svakako smatram da je dobro za dijete da ide, što zbog druge djece, što zbog učenja pravila ponašanja, discipline i prije svega, a meni je to posebno važno, da nauče da nisu uvijek u centru pažnje i da se nauče strpljivosti. Za naše jaslice i tete imam samo pohvale
svoje sam dijete upisala u jaslice s navrsenih godinu dana.puno ljudi me osudjivalo jer smo imali varijantu baka-servis.proslo je dva mjeseca u jaslicama,ne zalim niti malo kada vidim da je njemu tamo lijepo,ostao je sretna i vesela beba.pocetak je bio grozan,plakao je,dosla sam na posao nisam mogla da ne zaplačem pri pomisli na njegov plac,preispitivala sebe da li sam donijela dobru odluku.to je sve normalno.mislim da je djeci mjesto u jaslicama i vrticima!,to je moje misljenje postujem i suprotna misljenja.
Mi smo konačno našu curku dali u jaslice/ igraonicu :) To je samo jutarnja smjena, od 8 do 12. Bili smo na privikavanju 3 dana, po sat vremena smo bile, onda sam ju ostavila 3. dan samu sat vremena, 4. dan je bila 2 sata u jutarnjoj smjeni. Za sad je ok, bila je malo tužna kad sam otišla, ali niš strašno. Rekla mi je danas da se boji sama ostati u vrtiću, ali veli teta da u biti bude tužna samo kad odem i brzo ju zaokupi igra, pjevanje, radionice i vrijeme prođe začas. Ona u biti plače samo kad dođem po nju kad ide doma, valjda neki miks emocija kad me vidi. Ona sad ima 3 godine i mislim da je ok socijalizirat djecu na taj način jer dobe neku rutinu, nače puno više nego doma. Istina je da i poberu hrpu boleština i nauče i psovke i svašta nešto, al mislim svejedno da imaju više koristi. Jer s boleštinama se budemo tak i onak borili, bilo to u vrtiću il kad krenu u školu
Moj maleni ima 22 mj i nedavno smo krenuli u jaslice, tj u vrtić jer su u našem vrtiću sva djeca od 1,5 god nadalje svi zajedno
Do sada su ga od godine dana čuvali baka i deda
Da imam izbora, ostavila bi ga njima na čuvanju do bar 2,5 godine ali nemam izbora, nisu ga više u mogućnosti čuvati
Problem najveći je što moj maleni jako slabo priča i ne zna tražiti ni vode ni reći da je gladan, on to meni pokazuje doma i ja skužim kaj hoće, ali ne živim u zabludi da tete u vrtiću na to obraćaju pažnju
Također ni ne jede samostalno pa i to kaj pojede, ne pojede obrok kako spada, ali to me nešto manje brine - nek se napokon nauči
Meni su šok promjene koje uočavam u nejgovom ponašanju i baš me to rastužuje iako znam da je to sve normalno i da će proći
Uglavnom od nježnog i divnog djeteta, dobila sam malog zloćka koji ništa ne sluša i ljuti se na mene :( Baš sam tužna zbog toga
Koliko je u vrtićima negativnih strana toliko je i pozitivnih i apsolutno sam ZA vrtića nakon neke dobi, jer nit se mi možemo doma s njima tako igrati kako se igraju tete, niti im možemo osigurati društvo vršnjaka koje im je potrebno za razvijanje socijalnih vještina.
No budimo realni, do 2,5-3 godine oni se baš i ne druže jedni sa drugima, bar ne većina, to su solo igrači :D
Osobno nikad bebu od godinu dana ne bih dala u jaslice, bar da ima 1,5 godinu ili bar da samostalno hoda - ajd nekako
Opet malo dižem ovu temu….Prugica, moj mali je krenuo sa 13 mjeseci kada je već hodao, a sve ostalo je naučio u jaslicama, sam jesti, piti iz čaše, prošli smo do danas i odvikavanje od pelena, oblačenje cipela, skidanje i oblačenje robe, a o razvoju govora i proširenju rječnika da i ne govorim…..mišljenja sam da doma pola toga ne bi postigao u tako kratkom roku jer bi ga ja hranila da više pojede, gurala mu bočice sa kljunom da više popije, a ovako je bilo “snađi se druže” i vjeruj mi, snađu se oni jako dobro jer slijede grupu i u svom društvu puno više toga postignu nego uz odrasle koji ih makar nesvjesno stalno koče u nečemu…..sa ovim iskustvom koje imam, danas-sutra bi i drugo dijete dala u jaslice pa makar mi ga imao tko čuvati, a s prvim i onako nisam imala drugu mogućnost….
Sortiraj odgovore
Najstariji