Mama sam dječaka koji će uskoro proslaviti svoj drugi rođendan i zaista mi vrijeme s njim leti i sve je nekako ljepše otkako imamo njega.
Najveći izazovi roditeljstva s kojima se moj suprug i ja svaki dan borimo je kako uskladiti sve obveze koje imamo tokom dana i nakon toga biti spremni za izazove koje pred nas stavi naš mali sin.
Zaista moram priznati da nema većeg izazova u životu od biti roditelj i odgojiti dijete koje će biti samostalno, otvorenog srca, duha, uma, samosvjesno, postaviti mu granice, a opet mu dati prostora da istražuje svijet oko sebe, te ga poticati i stimulirati razvoj mozga.
Nažalost niti jedna škola nas ne priprema za ono najbitnije, a to je kako biti poticajan roditelj svom djetetu.
Kao mama jednogodisnjeg djecaka nakon što sam rodila mislila sam da su izazov kolike, poteškoće s dojenjem i jakoooo malo spavanja.No s vremenom smo se uhodali i sad sve više shvaćam da je najveći izazov u stvari svojim primjerom odgojiti sretno, veselo, emocionalno stabilno malo biće jer ono neće učiti iz mojih “priča” već promatrajući nas roditelje i naše ponašanje. Kada mi je to bljesnulo, iako sam to naravno teoretski znala i prije, shvatila sam kakva odgovornost za život našeg malog štrumfa leži na nama.S obzirom da svako od nas ima područja na kojima može poraditi da bi postao bolja osoba rekla bih da je moj/naš najveći izazov od sada pa nadalje “kako napraviti kvalitetne promjene na/u sebi” kako bi nase dijete moglo učiti kako postati sretan, zadovoljan i dobar čovjek
Pozz, majka sam dvije djevojčice (jedna od 12g., druga od 7g.) i dječaka od 17mj. Iskreno meni je izazov sa njima svaki dan. Znaći imam djevojčicu koja lagano korača u pubertet i sa kojom imam najveće “slatke ” muke; razgovori o školi,ocjenama,higijeni,ponašanju…do kućanskih i školskih obaveza i održavanje njezine sobe koju djeli sa sestrom. Moram priznati da su razgovori sa roditeljem u toj dobi jako bitni,pa makar se svodili na događaj koji je njoj jako bio bitan npr.tko je šta rekao u školi,a nama je to nebitno uz sve probleme koje imamo…bitno je saslušati dijete. Mogu reći da uz puno,puno strpljenja i razgovora od jedne buntovne curice,pretvorila se u smirenu,obzirnu i nježnu djevojčicu koja mi je sada najbolja prijateljica( rodila sam ju jako mlada-sa 17.g.). Onda imam školarku koja je tek krenula u školu,koja ne shvaća još radne obaveze,koja još uvijek živi u svijetu igračka i mašte. Naravno da s njom provodim više vremena,nego sa starijom,jer je manje samostalnija u smislu :oblačenja,uzimanja obroka,higijene,zadaće… I suprug i ja učimo ih od malena (naravno u skladu sa njihovom dobi) da same pospremaju svoje igračke,stol iza jela, starija već briše suđe,baca smeće,usisava svoju sobu,gleda me kako kuham, uzima si sama za jelo,higijenu obavlja sama,oblačenje također…znaći sve su to neki pokazatelji da smo prošli dobro izazove koji su bili pred nama. Mislim da je jako važno naći vremena,pa makar ga i nema i posvetiti se djeci ,svakom posebno koliko možemo,pa makar to bilo i na 5min. To dijete će onda dobiti sliku u glavi-voli me,brine se..tu je za mene kad ju trebam i ne trebam,svaki dan ! Svako jutro im reći dobro jutro,zagrliti i pitati- “Kako ste spavale? ”, a za laku noć dati puse i završiti dan ! Imam sina od 17.mj. Jako sam vezana za njega.Dojimo na zahtjev,igramo se,hranimo,kuhamo,prematamo,šetamo,čitamo i pjevamo…vješamo veš zajedno..sve radimo zajedno. Njemu sam mama doslovno od 0-24h. Izazov u tako maloj dobi je veliki ! Samo je pitanje dali se to želi. Mnogo puta su me ljudi pitali kako uz toliko obaveza doma i uz troje djece sve stignem (pišem za časopise,vodim dvije grupe na Fb-Moja podrška dojenju-Zagreb i Zdrava prehrana beba i djece, …svakodnevno pomažem mamama i pišem na FB u grupama,pišem i kolumne),uz to kuham svaki dan skoro dva ručka jer smo sin i ja vegani,a kćeri i muž ne,i obavljam naravno svakodnevne kućanske obaveze..Moj suprug radi i dolazi doma oko 17h., ali ni tada moj radni dan ne staje. Sve je stvar kako se žena organizira i dali to želi. Moj sin će sigurno kad odraste pomagati svojoj ženi i biti jako samostalan,jer već sada od malih nogu mi pomaže.Drži usisavač i usisava,vadi mi veš iz vešmašine i sav je ponosan, dok kuham i on ima svoju zdjelicu i kuhaču i kuha. Želim naglasiti kako je jako važno da djecu uključujete u obiteljske obaveze. Tako će se naučiti postati samostalni i odgovorni, a i zasigurno će uz vas sve obaveze raditi sa ljubavlju i veseljem. To je moje iskustvo i moj izazov,jer kad to postignete sretna ste majka…a naravno čeka me još puno izazova..ja ću ih dočekati sa strpljenjem i smješkom !
Majka sam trogodišnje djevojčice koja nema razvijen govor i trenutno me najviše plaši koliko sam ja utjecala na to. Preispitujem unatrag svoje ponašanje i znam da nisam uvijek bila smirena i zbog toga imam grižnju savjest. Svaki put si obećam da neću povisivat glas na nju i trudim se maximalno da budem smirena, al ona je tip djeteta koji je jako jako svojeglav i uvijek me dovodi do granica strpljenja, poslije mi je žao, jer mislim da sam mogla drugačije, a ne znam kako. Tako da se borimo s komunikacijom i molimo za dan kad će počet govorit, jer nikad nisam do kraja sigurna koliko me je razumijela kad joj nešto objašnjavam, s time da je najgore kad je bolesna i neraspoležena, jer mi ne zna reć točno šta joj je i kako da joj olakšam.
Moj najveći izazov kad je u pitanju odgoj moje djece svakodnevna je sposobnost da ih prihvatim kao individue koje imaju svoje želje i svoje snove koji se često ne podudaraju sa mojima. Biti dovoljno jak i razuman da ih pustiš da donose svoje odluke, pustiti ih čak da pogriješe i zatomiti želju da ih spriječiš u mogućem padu, to je izazov nad izazovima!
Nakon 4 god neprospavanih noći,što 2xtrudnoća,što stariji sin od 4 god koji se i danas budi i malac od 1.8mj koji je dojio do nepunih godinu i po.
Taj izazov je prošao, a sad slijede jos veci..kako se uspjeti smiriti tj. smireno reagirati kad stariji dječak divlja (razigran) i pritom maleni upija sve nepodopštine i ponavlja?
Kako ostati što više povezan za starijim djetetom kad manji više pažnje zahtijeva jer je mazilica koja se još ne može ostaviti grudi bar da ih dotakne..
Kako se boriti s otimanjem,sebičnošću i sl.?
Kako objasniti djetetu da sve što vidi od drugih (npr.igračke iz nasilnih crtića) da nije dobro za njega…kako može on,a ne mogu ja…
Što napraviti kad dijete od 4 god sa popodnevnim spavanjem(1h) teško navečer zaspe uvijek je nešto posrijedi (piški mi se,kaki mi se,te ovo te ono..priči nikad kraja),a ukoliko ne odspava popodne i ranije ga stavim leći (8:30h) do 2h su neprestano noćne more tj.plač,strah i sl. proživljava dan kroz san i teško se umiri?
Znam da su mali i kako bi drugi rekli male brige,ali meni su velike jer želim što više povezati se s njima od početka jer sam čitala dosta o tome kako od početka treba djecu učiti,ne pretjerano reagirati,smiren biti (što je jako teško),pažnje posvetiti,postaviti određene granice, spustiti se na njihov nivo i sl.)
To su jedni od moji sadašnji izazova kojih se mogu trenutno sjetiti…
Čitala sam i gledala na TV-u o prir.roditeljstvu i htjela sam da dodju u Split,bar na neko predavanje da odem jer mi je skup tečaj,a znam da za djecji odgoj ništa nije skupo,ali kako je tako je sad u našoj državi..
Neznam odakle da počnem,ali ovako:
majka sam troje anđela-Ante (5 godina), Petar (3 i pol) i Marija ( 2 i pol).
kkao što vidite između njih je mala razlika i vjerute mi,od prvog dana pa sve do danas sve mi je jedan VELIKI IZAZOV-koji se zove RODITELJSTVO!!!!!
Sa Antom sam prošla sve-prve strahove,samo za ilustraciju-muž i ja smo ga do trećeg mjeseca držali u jastučiću jer smo se bojali držati ga!!!!!!!!!!!
S Petrom i Marijom je “kao” bilo lakše, ali svaki dan nam donese neki novi izazov s kojim se borimo ali sad sam u fazi da mislim da mi to roditeljstvo nikako ne ide od ruke, da sve radim krivo….pucam, vičem,plačem………
Svaki dan se trudim i što je najvažnije želim im biti najbolja mama na svijetu,ali nekat to zašteka-zar ne????
Muž i ja borimo se iz dana u dan,radujemo se novim izazovima i znam da ima loših dana(pogotovo kad se svi razbole u isto vrijeme),kao i lijepih, kad svi uživamo u toj ljubavi koju nam ta mala bića pružaju iz dana u dan, i naravno išćekujući nove izazove,jer kako kažu MALA DJECA-MALA BRIGA,ja s izazovom očekujem velike brige!!!!!!!!!
Mama sam 16.mjesečnog dječaka. I u ovih posljednjih 16.mjeseci su bili moj najveći životni izazov! Nisam ni sanjala da će to biti tako zahtjevno ali tako predivno…
Od kad njega imam više ništa nije isto. Borba svaki dan. Puno molitve, truda, strpljivosti, nestrpljivosti, strahova, nemoći, zbunjenosti, plača,nesigurnosti, ne znanja, vođena instinktom kojem još uvijek u potpunosti ne vjerujem jer čujem različite savjete i to me izluđuje pa mi treba neko vrijeme da donesem odluku za koju ću smatrati da je ispravna. Sati i sati neprospavanih noći, oporavak od poroda i teške anemije. Da nije bilo mog muža ne znam kako bih podnijela prva 3 mjeseca nakon poroda. Doslovce ništa nisam mogla raditi osim dojiti što još uvijek radim na zahtjev…
To su sve izazovi nad izazovima svaki dan, svaku noć…
Moji najveći strahovi su da li radim ispravno i kako da znam da li radim ispravno? Kako da postavim zdrave granice? Čula sam o uvodu u plač,(kada dijete ne može nešto dobiti i sada on to jako želi ali iz opravdanih razloga ne popuštam) što to točno znači i kako to odraditi? Kako odgojiti emotivno zdravo dijete a da ga pritom ne razmazim? itd sada samo na početku i ne bi voljela puno kiksati. Ne tražim savršentvo ali dobar temelj za njegov daljni razvoj bi bio više nego poželjan i mislim da bi mi ta predavanja puno, puno pomogla.
Moj najveći izazov je definitivno ostati STRPLJIVA.
Ujutro kad se ne želi obući za vrtić, kad smo već na pola puta prema autu i ona se sjeti da nije ponijela svoju omiljenu lutku, kad joj nudiš večeru, a ona nije gladna sve dok ju ne istuširaš, opereš zube i obučeš u piđamu-e, onda ogladni,,,kad želi da joj po 7.put pričaš jednu te istu priču…. E, za to mi treba strpljenje, gledano kratkoročno.
Gledano dugoročno-najveći izazov mi je definitvno odgojiti jednu pametnu, samosvjesnu, zrelu i dobru osobu. A uz današnje društvo, tempo i način života to je stvarno težak izazov…
Sortiraj odgovore
Najstariji