Ja se tehnički nisam odlučila na trudnoću.. Desilo se, recimo! Ne znam kako ću izdržati do kraja.. Znam da sada izdržavam. Trenutno mi je veliki pritisak u glavi i razmišljam kako bi bilo lakše da sam na lijekovima, no.. Ne usuđujem se, količina nuspojava (bar za lijekove na kojima sam ja bila) je prerizična. Kako sam ušla u zadnje tromjesečje (zapravo, u zadnje dvomjesečje) tako se i brige u glavi počele gomilati.. Kako ću ja to sve? Kako na porod (naime, beba mi je od 28. t.t. na zadak i ne pokazuje interes za okretom)? Kako dojiti? Kako.. sve?
Budim se tokom noći što zbog napadaja panike, što zbog nesanice.. Ne mogu reći da je divno, ne mogu reći da takvo psihičko stanje ne zadesi i trudnice koje ranije nisu imale nikakav problem, no.. Ja osobno smatram (subjektivno i sebično) da je meni najgore!
Najviše me strah perioda poslije poroda, naprosto osjećam da ću se slomiti.. A neće biti trenutak za to. Ne smijem dozvoliti uopće da dođe do toga, a ako mislim dojiti, ne smijem ni pomišljati na terapiju.. Vrlo konfuzno..
S druge strane, neke stvari su lakše no što sam mislila da će biti.. Definitivno nisam mislila da mogu kroz život koračati bez anksiolitika. Nisam ni mislila da imam toliko snage i upornosti da se borim sa svime bez terapije. Očito hormoni odrade dio umjesto vlastite volje.. Nisam sigurna, samo guram naprijed.
[lilypie.com]
Draga Khalli, znam kako ti je. Ja imam iste takve strahove samo nisam još trudna, jako to želim, ali užasno me strah svega.. Jedino ja još uvijek nisam pristala na terapiju lijekovima..jednostavno uspijevam nekako sama sebi posložiti stvari i guram..ali strah me da mi se baš u trenutku kad saznam za trudnoću ne jave još gori napadi protiv kojih se neću moći boriti sama..znam da je takvo razmišljanje totalno bezvezno i bespotrebno, ali meni trenutno pravi najveći problem u životu. Nisi jedina..i ja mislim da je meni najgore..čovjeku se njegov problem čini najgorim,a ponekad baš i nije tako.
Hvala ti što si odgovorila na moj post, mislila sam da nitko neće..
Želim ti da sve dobro prođe, da se beba okrene i da ti svi strahovi nestanu kao što su i došli.. 
vjerujem da kad rodiš da će se sve nekako posložiti. A i na kraju uvijek ispadne da sve ono čega se najviše bojimo ispadne lakše nego što mi sebi posložimo u glavama. I ovaj pomak da funkcioniraš bez tableta je veliki korak naprijed i ako ćeš ustrajat vjerujem da ti više neće ni trebat.. 
Tako i ja sama sebe tješim..ali ponekad dođu oni dani kad jednostavno ne mogu narediti svojoj glavi da misli pozitivno i da se opusti..no i to nekako prođe kao što je i došlo..
Budi uporna i dalje, želim ti svu sreću!
Draga Khalli,
vjerujem da je porod prošao super i da uživaš sa svojom bebicom. Kao netko tko prolazi isto što si ti prošla, skidam ti kapu, nije lako. Imam još malo do poroda, a puno bi mi značilo kad bi mi, kao netko tko je prošao iskustvo anksioznosti u kombinaciji s trudnoćom, napisala koju riječ podrške. Hvala ti unaprijed.
Draga Rudam, evo slicna situacija i kod nas… visegodisnje lijecenje panicnih napada (lijekovima + terapija razgovorom kod stvarno dobre lijecnice) … pa planiranje trudnoce i skidanje s lijekova… i sada konacno trudnoca (bez lijekova). Da je lako - nije, ali zaista tudnoca i odgovornost za novo malo bice daju novu snagu da se sve izdrzi. Idemo polako - iz dana u dan. Nekad je lakse, pa se zareda nekoliko losih dana. Ali nije nemoguce. Zapravo, sve ovo je veliki motiv da se i dalje radi na sebi, sada cak i vise nego ikad prije. Sve mi zelimo biti dobre (i stabilne) mame nasim malim mrvicama. Mene osobno trudnoca tjera da budem bolja i njeznija prema sebi - kad su losi dani dozvolim si da se osjecam lose. Znam da uvijek imam mogucnost uzeti Normabel, iako sam ga do sada uzela mozda 2x. I to je u redu, jer sam procijenila da ce moja beba biti manje izlozena ogromnom stresu.
Neznam dal ce ti ovo biti utjesno, no nekad si mislim - ako sam do sada mogla izdrzati sve te napade i jaaako intenzivne podrazaje, pa nema toga sto ne mogu! Samo pozitivno, mozemo mi to! :)
Evo da se i ja javim novi sam na forumu,citam i vidim veci dio cure pati od anksioznosti ali evo i mene muskog. Pijem tritico 150mg jednu prije spavanja i helex
3-4 na dan.Prije godinu i pol pio sam samo helex 1-2 na dan i super a onda od jednom koma,strah od bolesti,napadi panike,bezvoljnost itd… to je samo mali dio od onog sto bi sve mogao napisati kako se svaki dan osjecam cekam da padne mrak pa mi je nekako lakse,inace radim u dobroj firmi i malo me strah toga svega kako izdrzati malo mi dobro a onda opet uzas,ima li nekog ko bi htio malo pricat o tome samnom mozda da mi da neki savijet kako se nositi sa time
Sortiraj odgovore
Najstariji