Odličan tekst kao i svaki od g. Kuljiša. Mada je moj zaključak nakon svega da savjet kakvi bi tate trebali biti vrijedi i za mame, odnosno takvi roditelji trebaju biti i jedan i drugi. Ovo na kraju što je rekao da odnos oca prema djetetu određuje kakvo će muškarac imati viđenje sebe odnosno djevojčica mislim da to nije samo do tate već općenito do odnosa roditelja prema djetetu. Na žalost muškarci (svaka čast iznimkama kojih ima ali na žalost puno manje) ne shvaćaju dovoljno ozbiljno odnose (niti prema majci, niti prema djetetu), niti se preispituju, niti se dovoljno informiraju tako da se često događa da majka postavlja granice i trudi se djetetu izgraditi samopouzdanje, otac to ruši svojom neinformiranošću, i na kraju majka, ukoliko je dovoljno svjesna i savjesna, krpa sve rupe koje je otac učinio. Roditelji bi se trebali zajedno informirati, podržavati i nadopunjavati, što mnogi ne rade zajeno. Naravno da će djete imati poseban odnos s majkom i poseban odnos s ocem, ali oni trebaju zajedno djelovati. I svi koji nisu sigurni da li dobro postupaju trebali bi posjetiti Centar za prirodno roditeljstvo ili slične udruge i informirati se jer fala Bogu živimo u svijetu kada su nam vrlo dostupne informacije.
Moja uloga tate također je vrlo bitna u odgoju naše djevojčice. No kada mama radi, tada sam ja i tata i mama. Najbitnije je da se oboje podjednako trudimo oko zadaća i obveza spram djeteta. No ono što ja vidim je da je moja djevojčica zadovoljna kada provodimo vrijeme zajedno i to je ono što me vodi da i dalje budem dobar tata kakav treba biti.Mama je mama, kažu svi, no i tata je tata, zar ne? Kada oboje funkcioniramo kako treba, tadaje smatram i najpozitivnije ozračje u obitelji koje samo treba i dalje njegovati.
moj muž se baš i nije aktivirao što se tiče djeteta.za par dana će imati 2 mjeseca i sve je nažalost palo meni na leđa.njemu valjda još nije sjelo da ima djete jer svaki slobodni trenutak kad ne vježba ili ne radi on sjeda za kompjuter,kaže mi da ako mi šta treba da ga zovem.voljela bih ga malo više potaknuti da se svojevoljno bavi više oko svog sina a ne da ga se mora moliti ali neznam kako jer više ni ne razmišljam kako treba jer sam umorna,ima tko kakav savjet?
moj muž se baš i nije aktivirao što se tiče djeteta.za par dana će imati 2 mjeseca i sve je nažalost palo meni na leđa.njemu valjda još nije sjelo da ima djete jer svaki slobodni trenutak kad ne vježba ili ne radi on sjeda za kompjuter,kaže mi da ako mi šta treba da ga zovem.voljela bih ga malo više potaknuti da se svojevoljno bavi više oko svog sina a ne da ga se mora moliti ali neznam kako jer više ni ne razmišljam kako treba jer sam umorna,ima tko kakav savjet?
da te utjesim i moj je bio takav prva tri mjeseca. znali smo se gadno posvadit oko toga. dok sam bila trudna je stalno govorio kak jedva ceka bebu kak ce on ovo i ono. prematat kupat nosat uspavljivat. i onda stigne curka a on ko biljka. prvo vrijeme splasen pa onda malo se opusti al samo govori meni ti to ipak bolje znas. neki muski su takvi. on jednostavno nije znao kud bi s njom. zamjerala sam mu al onda sam jedan dan pukla rekla mu da nek izvoli primit se barem kuhanja i ciscenja kuce i zbilja je bil od velike koristi. tak da treba nac neki kompromis. a sad kak je vec veca e sad je druga prica. sve oce i u svemu sudjeluje. tak da probaj pricat s muzem. i reci mu kaj te smeta. pitaj ga zakej je to tak. muski su cudni. mi zene smo rodile pa nas pucaju hormoni i svasta al i njima je to nova situacija i sve im je cudno
Ovisno o slobodnom vremenu i obvezama i ja i supruga sudjelujemo i dogovorno se trudimo da sto sto vise s njima, da ih vodimo van, da skolarcima idemo i na roditeljske i da pregledavamo zadacu, idemo na njihova natjecanja i priredbe, da ih odvedemo u kino i na rodjendane njihovih prijatelja, za sebe jedva da imamo ista preostalog vremena, tv uglavnom ne stignemo ni pogledati, nekad ni popiti kavu.
naš tata je baš super … malo smotan, ali drag! hahaha! ispočetk apreplašen, ali normalno za svakoga pa tako i za njega … pošto smo se tako dogovorili - zadužio se za pranje pl.pelena, meni pomaže u kućanskim poslovima (doduše moram ga tražiti, ali svejedno to obavi) - usisava, pere suđe, briše, vješa veš - nažalost, ne zna peglati, ali zna obrisati prašinu - dijete oblači, kupa, fenira, igra se , priča priče za spavanje i provodi puno vremena s djetetom ali i samnom … mi smo timski igrači i držimo se skupa oko zajedničkog života i načina odgoja djece - drugo je na putu - ipak, ne hvalim ga previše da se ne umisli ili previše opusti, ali zato to sve nadoknadim pred drugima, a osoba sam koja voli puuuno prigovarati, i argumentirati! hahhahahaaa - tako da ….hura za našeg tatu! i puno lijepih pozdrava svim tatama i taticama koji su se pronašli u toj prekrasnoj ulozi - to ostaje za cijeli život, a vraća se stostruko!!
Nas tata je kako vjetar puse. Nekad je super, drugi put…. Nije mi bio velika podrska na pocetku kad samo se borili s cikom. Da mi mama nije dosla u pomoc, mislim da bih izludila. Stvarao mi je stres zbog nedostatka empatije. Pravio se da sve zna, a zapravo nije nista znao o razvoju djeteta, a posebno ne o stanju zene nakon poroda. Eto, sad se cudi sto nemamo jos jedno dijete.
Sortiraj odgovore
Najstariji