Drage moje meni je prije 6 godina dijagnosticirana anksioznost sa napadima panike… Trenutno pijem antidepresiv(elicea) i rivotril. S obzirom da su moji napadi jaki i sa tabletama ne mogu si zamisliti kako bi bilo bez njih. Danas sam saznala da sam u drugom stanju i jako se bojim za svoju mrvicu. Ima li koja da je prosla nesto takvoga?
Ponovo mama :)
Nazalost i ja imam napade panike i lijecila sam se i ljekovima- paroxetin, ali cim sam saznala da sam trudna prestala sam ih uzimat i nikad se bolje nisam osjecala i bebac je u redu… valjda je trudnoca napravila svoje, sve je doslo na svoje mjesto ☺ doktor mi je odobrio samo Normabel u slucaju jaceg napadaja ali nisam ga nijedanput uzela iako sam imala jedan jaci i par slabijih (sad sam u 30 t.t.). Jedino se bojim samog poroda po tom pitanju?!? Ali mislim da se dobrom fizickom i psihickom pripremom sve moze izbjec! 😃
…Cim sam saznala, a to je bilo tako negdje u 4 ili 5 tjednu…sto prije to bolje… ja sam se bojala da ce mi mozda i stetiti naglo prestajanje uzimanja tableta jer se kao to treba postepeno smanjivati doza ali apsolutno nikakve probleme nisam imala. Naravno sve sam radila u dogovoru sa gin. I psih. Nemoj se strasit… doduse, i ja sam imala svakakve sumnje, strepnje i strahove jer paroxetin spada u D kategoriju ljekova po stetnosti ili opasnosti ( najgora je E skupina)- tako su mi objasnili, ali trudnoca mi ne moze bit bolja nego sto je, svi nalazi i pretrage su najnormalniji…
Ja imam dijagnosticiran bipolarni afektivni poremećaj.. Prije trudnoće sam bila na antidepresivima, ansksioliticima, regulatorima raspoloženja i antipsihoticima.. Onog trena kad su testovi pokazali trudnoću (4. ili 5. t.t.), popila sam jedan Normabel i sve bacila u smeće. U početku mi je bilo strašno jer nisam mogla spavati, sada je relativno dobro.. Ponekad vrištim i plačem bez razloga, ali ne nisam sigurna je li to povezano s izbacivanjem lijekova ili promjenama raspoloženja u trudnoći. Zapravo, da budem iskrena.. Dobro sam. U tolikoj mjeri sam dobro da ne znam jesu li mi lijekovi uopće trebali.
Moj doktor opće prakse se ljuti jer ne idem na kontrole psihijatru, no.. Ne želim lijekove, želim samo da beba bude dobro. Bit ću realnija nakon poroda i dojenja. Valjda.. 
P.S. U 19. tjednu trudnoće sam..
[lilypie.com]
Ja sam ih imala davno prije ali u trudnoći su mi se par puta javili panični. Tamo na početku. I lupanje srca i slabost. Ali preživila sam ih samo s čajem od matičnjaka bez tableta. Znam žene koje su pile antidepresive ( ove SSRI tipa Zoloft) u trudnoći. Ja nisam htjela ni normabel popiti nego sam gurala s matičnjakom i pomoglo mi je .
Za utjehu, moja poznanica koja se godinama muči s paničnima i godinama je na terapiji je rekla da je upozorila doktore na panične ali kad su joj počeli trudovi da je to jedini period u životu kad se nije bojala paničnog jer jednostavno nije imala kada misliti. Tako da relax :) Isto tako, prestala ih je piti u trudnoći i super se osjećala a poslije trudnoće su joj se opet javili. Tako da možda da probaš bez njih uz dogovor s liječnikom?
Ja sam imala pa pila zoloft on mi super pomaze, medutim kad sam ostala trudna sam postepeno smanjivala dozu i prestala ih piti. bogu hvala cijelu trudnocu skoro da i nisam razmisljala o tome na porodu pogotovo i sve je proslo super. Ali smatram ako se prestankom uzimanja lijekova simptomi pogorsaju izd da je manja steta koristiti neke lijekove koji su najmanje stetni za bebu nego se toliko muciti. Jer samo tko je iskusio PA zna da je to jako jako stresno tako da smatram da i taj stres ponekad moze imati vise stete nego sami lijekovi, ali ponavljam u situaciji kada prestankom uzimanja lijeka se stanje pogorsa…
Evo, ukenjala sam se jutros oko 4 od straha. Probudila sam se bez zraka jer sam spavala na leđima i sanjala da rađam i kad sam se sjetila da ću ić sama na porod i da ću danima prije spavat sama i da ću sama sve morat prolazit… I počela sam plakat od straha… Prvi put u trudnoći da me bilo baš strah. Vjerojatno jer me taj dan ispizdila ova iz doma zdravlja i bila sam nervozna ali tako sam se osjećala prestrašeno…
Drage moje! Jedna sam od Vas..borim se sa napadima panike već nekoliko godina. Imala sam male prekide kada sam se osjećala super i onda su se opet vratili. Nisam prihvatila nikakvu terapiju koju su mi doktori prepisali, uzela sam 3 ili 4 puta xanax, kada me je stvarno jako uhvatilo. Ne moram Vam ni pričat kakvi su to napadi bili jer ste sigurno sve to prošle pa znate. Koji je moj problem i zašto sam tu?! Nisam trudna, još..ali mm i ja bi to jako željeli. Iskrena da Vam budem, strah me..strah me tih napada panike iako oni nisu tako česti..ovisi o 1001 stvari koja mi se desi kroz dan, tako sam bar ja zaključila analizirajući sebe. Na prste jedne ruke, možda koji prst više 
bi mogla nabrojit baš one koje su me doveli do totalne bespomočnosti..ovo sve drugo je više neki nemir koji uspijem nekako zanemariti da me ne dovede do pravog paničnog napada. Eto sad sam vam ukratko opisala te svoje probleme..ako se to uopće tako može nazvati. Jako sam osjećajna osoba i sve uzimam ka srcu i zaključila sam da je i to jedan od razloga mojih napada.
Problem je taj što se nikako ne mogu opustiti i stalno mi je u glavi pitanje “ŠTO AKO?!” zbog toga sam pomalo i ljuta na sebe. Stvarno želim bebicu i moj mm i volimo djecu..ali strah me..za sve se brinem i baš puno razmišljam unaprijed. 
Zanima me kako ste se vi odlučile na trudnoću? Kako ste to sve izdržale? Pročitala sam sve vaše objave..ali možda imate još kakav savjet.. 
Sortiraj odgovore
Najstariji