Nevjerojatno kako zaboraviš taj porod i sada mi se čini da i nije bilo tako strašno ali ustvari bilo je jako teško…došla sam u rodilište u nedjelju oko 23 h a rodila u ponedjeljak u 20. Kada sam došla u rodilište bila sam otvorena svega jedan centimetar no ostavili su me jer sam počela povraćati i povraćala sam skoro cijelo vrijeme (rekli su mi da tako podnosim trudove), jako sam se sporo otvarala, u jednom trenu sam pomislila kako zaista dobro podnosim trudove sve dok mi nisu dali drip, to je bilo u 15 h u ponedjeljak , u 20 h je stigao moj mali car. Na samom porodu imala sam super babicu,rodila sam u dva pusha. Fenomenalan mi je osjećaj kada rodiš, nema više boli koja je koji trenutak prije bila gotovo neizdrživa i držiš u naručju novi život i dio sebe, super iskustvo!
Prvi porod, 14 sati neizdrživih bolova i niti prsta otvorena (osim onog jednog :)) užas..širili me ručno na svih 10 prstiju…definitivno ne bih to opet ponovila!Mislila sam da sam jaka kao stijena dok nisam skužila da me trudovi rastavljaju na proste faktore, a ja kao cement zabetonirana..Vjerojatno i ne bih još rodila da me nisu ručno raširili ili bi toliko izgubila snagu da bi me poslali na carski. Babica mi je bila užasna..mlada,neiskusna a meni prvi porod…dobitna kombinacija..drugi put bi pokušala nekako drugačije rađati..stolčić ili tako nešto..definitivno!
Moja oba poroda su bila super. S prvom curkom sam dobila trudove u 10 na večer a rodila nešto poslje 6 u jutro, s tim da sam u pol 3 došla skroz otvorena, al vodenjak nije pukao, a imali su veliku gužvu pa su pustili da sam pukne… I kad su me došli porodit, treći trud i mala je bila vani. Više me je šivanje boljelo nego sam porod. Trudovi su bili bolni al bože mili, kod zubara me više boli :D Drugi porod je bio još bolji, kad sam došla u rodilište, rodila sam za nešto više od pol sata. Bila bi i prije rodila da nisam trebala dobit antibiotik :D U glavnom, moje iskustvo je da porod nije niš strašno… Al morate znat da sam radila u prvoj trudnoći do zadnjih 45 dana prije poroda. A u drugoj, ah, dvogodišnja curka me držala u kondiciji :D
ja sam rodila carskim rezom nakon 14 sati trudova. pukao mi je vodenjak u 2 ujutro, otišli smo u bolnicu (nakon što je dragi rekao: sad? kud baš sad?). imala sam trudove na svakih deset minuta ali sam bila otvorena skoro pa ni prst. ostavili su me tako do 10 ujutro kad su me spojili na infuziju za otvaranje, i tako do 16 kad su odlučili poslati me na carski jer sam bila otvorena svega 2 prsta. za vrijeme infuzije šibali su me trudovi na svakih 2 minute a ctg ih nije bilježio. bebson je došao na svijet za 21 minutu + kašnjenje od 9 dana. carski je bio ok, (nije da ga se sjećam jel :)), a kasnije je bilo bolno prvih deset dana, od čega smo 3 proveli u bolnici, rez je bio sašiven iznutra tako da konce nije trebalo skidati. sestre su bile ljubazne ali ne i puno više od toga (nije bilo nekog bližeg kontakta ili prisnijeg razgovora - bilo je tipa: “jeste dobro” u prolazu kroz predrađaonicu) doktori su uglavnom bili jako temeljiti ali i grubi, a ekipa na carskom je bila duhovita onih nekoliko minuta pripreme koju sam bila svjesna. sve u svemu - bolno iskustvo ali ko što se kaže: bilo, pa prošlo :)
Stvarno stoji ona da se porod brzo zaboravi! moj je stvarno bio grozan, ali se vrlo brzo nisam mogla niti prisjetiti boli, već mi je samo ostalo u sjećanju da je bilo grozno. Oko 13 h puknuo mi je vodenjak, ali se uopće nisam otvarala tako da su mi oko 18 h počeli davati drip. Niti to nije baš pomagalo pa su ga stalno pojačavali. U sjećanju mi je samo ostalo kako sam bila prikovana za krevet i nisam se praktički micala 10 sati jer sam bikla prikopčana na ctg i drip.. Sve u svemu, beba je bila jako velika (4200) i nikako nije išla van pa je u jednom trenutku cijela rađaonica skakala po mom trbuhu da princ izađe. Kad je konačno izašao, pala sam u nesvijest, a još veći šok mi je bio kada mi je ujutro pedijatar rekao da s bebom nešto nije u redu. teška upala pluća jer je dugo bio u porođajnom kanalu i od mene pokupio streptokok (a ginekolog iz te bolnice kod kojeg sam privatno išla na preglede nije mi ni rekao da moram napšraviti bris na streptokok prije poroda) skoro sepsa, tjedan dana inkubatora i još tjedan dana bolnice. uz sve to, mene su toliko izrezali da ga izvade da nisam dva tjedna hodati, a još mjesec sjediti. ufff, kad se toga sjetim!
ali najvažnije je da se moj princ stvarno brzo oporavio i nikada nije imao nikakve posljedice :)
ja se stvarno ne mogu požaliti na svoj porod, odlično sam prošla za prvorotkinju. ujutro oko 7 su mi počeli lagani trudovi, ubrzo mi je ispao i sluzni čep, al ja se nisam žurila u bolnicu jer trudove nisam doživljavala kao dovoljno jake. Tek kad mi se razmak trudova smanjio na 3min, počela mi je curiti plodna voda i zaputili smo se u bolnicu. ali još uvijek mi nisu bili toliko jaki trudovi. U 14h na pregledu sam bila ovorena 3cm, i poslali me u šetnju po hodniku. Tek su sad počeli sve jači i jači trudovi. Ja sam se šetkala do 16h otprilike, a onda sam sat vremena prosjedila u prostoriji za pripremu jer više nisam mogla stajati na nogama (trudovi su došli na 1min), i tek sam onda uspjela privući pozornost na na sebe. Kad je sestra vidjela moje lice i držanje, sprašila me u boks. To je bilo u 17h. Doktor me pregledao, bila sam 9cm otvorena, dali mi drip (bespotrebno, po mom mišljenju, al očito im se žurilo), i u 17.35 je na svijet došla moja malena nakon dva truda.
Tek su me zadnji trudovi, oni pred sam porod, boljeli užasno, a sam porod skoro pa ništa
rodila sam dvije curice i to prirodnim putem. trudovi su naravno boljeli, ali sami cin poroda i nije tako strasan. velika podrska u svemu mi je bio muz koji je cijelo vrijeme bio samnom. cijela truednoca mi je bila dosta mirna i nikad nisam imala nikakvih komplikacija. jednom sam nesto sitno prokrvarila, ali to je normalno. doktori, sestre, babica i cijelo med. osoblje su bili predivni. ja sam bila dosta mirna svo vrijeme kao da radam vec stoti put, a ne prvi. rodila sam malo prije termina, jer obicno viseplodna trudnoce tako idu. trudovi su trajali cijelu noc i ujutro sam rodila. prvu curicu u 6 i 15, drugu u 6 i 20. imala sam stvarno lijepu trudnocu i lijepi porod. i jos k pri tome rodila sam na mamin rodendan pa je bila trostruka sreca. puno pozdrava i srece buducim i sadasnjim majkama od mlade mame lee :)
Kad se samo sjetim svojih poroda prođu me trnci…Ne zbog boli već zbog čarolije koje doživiš poslije poroda.Rodila sam četiri puta,tri curice i jednog dečka.Istina je da najgore zaboraviš a najljepše pamtiš.Ja još pamtim prvi dodir i zagrljaj kad su mi donijeli moju najstariju kćer.Bilo je to prije 15 godina.Još mi je u sjećanju strah da li ću ja znati s bebom.Svaki porod prošao mi je brzo,je bilo bolno ,ali opet nešto prekrasno što bi trebala svaka žena doživjeti.
Svaka čast lea_duba na prirodnom porodu blizanki. Ja sam svoje blizanke rodila carskim rezom nakon puknuća vodenjaka, uz spinalnu anesteziju tako da sam ih vidjela odmah nakon poroda. Budući da sam bila budna, nisam osjećala bolove međutim prisutan je jako neugodan osjećaj dok bebe izvlače van. Oporavak je bio dosta dugotrajan, šav je bolio i zatezao, a tek nakon 5 dana mogla sam samostalno napraviti više od deset koraka. Iako je od poroda prošlo skoro 4 mjeseca još uvijek osjećam laganu bol u predjelu reza, s untarnje strane, pogotovo prilikom dizanja tereta ili naglih pokreta.
Sortiraj odgovore
Najstariji