Tata na porodu

Pitanje za tate koji su bili na porodu: Kako vam je bilo i biste li to preporučili drugima?

Prvi puta na porodu sam bio 2007., drugi puta 2011. Ako bude sreće, možda ću i još koji put.
Svakako se radi o posebnom iskustvu. S jedne strane je to velika sreća, sudjeluješ u prvim trenucima života svoga djeteta, gledaš njegove prve udahe, prve poglede i dodire. S druge strane vrlo je teško gledati osobu koju voliš kako toliko pati.
Vjerujem da sam bio dobra podrška svojoj supruzi i da samo joj barem malo olakšao oba poroda.

bijah na oba poroda. prvi je trajao 12 sati, tako da mi je bilo grozno gledati ženu koja se muči na dripu. trudio sam se olakšati joj što više mogu te sate. no doista je teško gledati osobu koju voliš kako pati, a ti ništa ne možeš učiniti. ali zato kad je došao malac, sve je nestalo. trenutak koji ti promijeni život. uspostaviš neraskidivu vezu odmah. znaš da to dijete voliš od prve sekunde. preporučio bih svim očevima da odu na porod. ne samo zbog posebnog iskustva prvog trenutka djeteta, već i zato da olakšaju ženama te trenutke koji nisu nimalo laki.
drugi porod je bio na carski rez. tako da nisam mogao biti u operacijskoj sali, ali sam malca dobio u ruke nakon poroda odmah. isti osjećaj. jednostavno nezaboravno.

Moj muž je rekao da će biti na porodu samo ako mi smije stajati iznad glave. :D Meni ne smeta. Tate, jeste li gledali bebe kako izlaze van ili ste se držali kao tiha podrška sa strane?

Iskrrno u pocetku smo zena i ja imali dogovor, ako ona zeli da budem na porodu biti cu, a ako nece necu biti jer nekako sam u tim trenutcima bio staromodan i nisam smatrao da samntamo potreban.
No nakon sto je zena rekla da bi voljeka da budem bio sam, i mogu reci da bi mi bilo jako zao da sam to propustio.
Malo mi je bilo grdo gledat zenu u trudovima a da joj ne mogu pomoci, ali nakon sto je nasa mala ljubav dosla na svijet plakao sam prije nje nod srece :-)
Svakom buducem tati bi preporucio iskustvo poroda :-)
Naravno bio sam podrska sa strane, ispred nisam isao :-)

ja ne znam kako bi preživjela svoj porod da mi nije bilo muža no za sve buduće tate:
par dana prije ili oko termina ne jedite ćevape pogotovo ako mislite disati sa svojom suprugom
živjeli tate!

Moj je bio na oba poroda. Sjedio je uz moju glavu - ni ja sama ne bih željela gledati rađanje djeteta :)), pa mi ja sasvim dovoljno bilo da je uz mene. 
Nije mu bilo lako jer kaže da mu je najteže bilo to što nije znao kako mi pomoći a vidio je da me boli. No, bez obzira na to, drago mu je da je bio, a meni pogotovo jer mi je već samo njegovo prisustvo (na drugom smo se porodu čak i zezali) bilo dovoljno.

Mene uskoro čeka drugi porod. Na prvom sam porodu bila sama jer se bolnica preuređivala pa nisu dopuštali očeve na porodu. Ovaj puta suprug ide samnom i nadam se da će mi to olakšati porod. Tako mi je nedostajala topla riječ nekog meni poznatog, jer su oko mene bila sva nepoznata lica i jedino što su mi se obraćali bilo je s  “Ne derite se”..

na prvom porodu je suprug bio sa mnom, i to mi je jaaaaaaaaaako puno pomoglo… nadam se da će se sve opet tako posložiti da bude sa mnom i na drugom…. za koji mjesec 
iako do zadnjeg dana nije bio konkretan hoće ili neće, jako je ponosan i sretan što to nije propustio 

Moj muž se uvijek dvoumio, odnosno uvijek je govorio da ćemo vidjeti kada dođe taj trenutak. Na kraju je bio pri porudu, bio mi je velika podrška, a što se tice iskustva, rekao je da je bilo fascinatno i da preporuča svakom tati da to zajedno sa mamom i bebom prođe :)