Depresija se stalno vraća

Sortiraj odgovore

Najstariji
  • Najnoviji
  • Najstariji
  • Važna obavijest
    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • žuta3

    Broj poruka: 6

    Prijavi adminu

    bok svima ..iskreno  neznam kako bih zapocela ovu temu i kroz sve sto prolazim ..kao svaka druga majka na SVIJETU … Prije godinu dana rodila sam sina na carski rez jer sam morala prenstveno zbog moga zdravlja koje mi se pogorsalo na kraju trudnoce kada sam trebala da uzivam u bebi koja dolazi…Trudnocu sam savrseno prosla do u7mj., dok nisam pocela odbacivati hranu i vodu tada sam smrsavila jako i dobila sam svrbez bili rubin..kada sam zavrsila u bolnici jetra su mi i bubrezi otkazivali..svaki dan u mj dana koliko sam bila u bolnici radili su mi nalaze a uvijek losi ..U tih mj dana nisam noci zaspala zbog svrbeza plakala sam i bila ljubomorna druge sto spavaju..sve dok trudovi nisu krenuli ranije u 35.tjednu..morala sam hitno na carski  zbog kiseline u plodnoj vodi..rodila sam po spinalnoj anesteziji i sve me je boljelo..a beba se rodila sa 2370kg i duga 45 ..morao je u inkubator ..Hvala bogu pa je sve na kraju zavrasilo..muz mi je puno pomogao ..kada je sin navrsio 3mj shvatila sam da samnom nesto ne stima..povukla sam se skroz ,razdrazljiva,plakala sam,razmisljala sam samo o negativnim stvarima..mislila sam da ludim..nikad kraja..bebu nisam mogla smisliti  au dubini duse zivot bih za njega dala..jedan dan ga volim drugi dan ne..tako i muza..bila sam kod doktorice i rekla mi je da je to samo blaga deoresija..i da se cuvam a ja znam da nije tako..trudila sam se na sve moguce nacine da zaboravim na nju i da je pobijedim kad god mislim da sam uspjela ona se vrati..i predam se..nemogu vise..nije mi dozvolila da uzivam u necemu najlijepsem na svijetu u svojoj bebi..i sada opet kad mislim da sam je pobijedila koje nije bilo vec 4 mj..opet se vratila..plakala bih,vristala,,smeta mi plac od maloga..ponekad bih ga udarila ali kontroliram se jer to nisam ja on je  ipak beba..volim ga jako..on je moj zivot..neznam zasto mi smeta..zasto sam postala agresivna ..muza jako volim svadamo se poinekad bezz i sve zbog nje zbog depresije postop,.koja mi unistava zivot..!!!!!! SVE ME TO BOLI I NEZNAM KAKO DA SI POMOGNEM ..DALI je tko bio u toj situaciji i treba mi savjet.. :)

  • žuta3

    Broj poruka: 6

    Prijavi adminu

    žuta


    bok svima ..iskreno  neznam kako bih zapocela ovu temu i kroz sve sto prolazim ..kao svaka druga majka na SVIJETU … Prije godinu dana rodila sam sina na carski rez jer sam morala prenstveno zbog moga zdravlja koje mi se pogorsalo na kraju trudnoce kada sam trebala da uzivam u bebi koja dolazi…Trudnocu sam savrseno prosla do u7mj., dok nisam pocela odbacivati hranu i vodu tada sam smrsavila jako i dobila sam svrbez bili rubin..kada sam zavrsila u bolnici jetra su mi i bubrezi otkazivali..svaki dan u mj dana koliko sam bila u bolnici radili su mi nalaze a uvijek losi ..U tih mj dana nisam noci zaspala zbog svrbeza plakala sam i bila ljubomorna druge sto spavaju..sve dok trudovi nisu krenuli ranije u 35.tjednu..morala sam hitno na carski  zbog kiseline u plodnoj vodi..rodila sam po spinalnoj anesteziji i sve me je boljelo..a beba se rodila sa 2370kg i duga 45 ..morao je u inkubator ..Hvala bogu pa je sve na kraju zavrasilo..muz mi je puno pomogao ..kada je sin navrsio 3mj shvatila sam da samnom nesto ne stima..povukla sam se skroz ,razdrazljiva,plakala sam,razmisljala sam samo o negativnim stvarima..mislila sam da ludim..nikad kraja..bebu nisam mogla smisliti  au dubini duse zivot bih za njega dala..jedan dan ga volim drugi dan ne..tako i muza..bila sam kod doktorice i rekla mi je da je to samo blaga deoresija..i da se cuvam a ja znam da nije tako..trudila sam se na sve moguce nacine da zaboravim na nju i da je pobijedim kad god mislim da sam uspjela ona se vrati..i predam se..nemogu vise..nije mi dozvolila da uzivam u necemu najlijepsem na svijetu u svojoj bebi..i sada opet kad mislim da sam je pobijedila koje nije bilo vec 4 mj..opet se vratila..plakala bih,vristala,,smeta mi plac od maloga..ponekad bih ga udarila ali kontroliram se jer to nisam ja on je  ipak beba..volim ga jako..on je moj zivot..neznam zasto mi smeta..zasto sam postala agresivna ..muza jako volim svadamo se poinekad bezz i sve zbog nje zbog depresije postop,.koja mi unistava zivot..!!!!!! SVE ME TO BOLI I NEZNAM KAKO DA SI POMOGNEM ..DALI je tko bio u toj situaciji i treba mi savjet.. :)vec godinu dana se borim sa tim
  • Avatar medsr

    medsr

    Broj poruka: 439

    Prijavi adminu

    Draga,sve smo mi ponekad dosle u situaciju da bi najradje vrisnule i pobjegle od svega,bile u depri ili ne,ali kad ti depresija pocinje preuzimati kontrolu nad tobom potrebna je strucna pomoc..nemoj si dozvoliti da ti se nedaj boze dogodi da izgubis kontrolu nad sobom i naudis djetetu..a u afektu tj.napadu bijesa sve je moguce..obavezno potrazi strucnu pomoc..ne od doktorice opce prakse nego psihologa ili psihjatra..posavjetuj se s doktoricom kamo da te posalje.nemoj se prepustiti ocaju jer ima pomoci..sigurno je teska trudnoca i porod doprinjela tome..kad vidis da ti je lose zamoli nekoga da preuzme bebu(nadam se da imas nekoga).odahni kad ne mozes..izadji van,udahni zrak,skockaj misli…zelim ti svu srecu, da se cim prije oporavis i pocnes uzivati u majcinstvu..

  • Didi21

    Broj poruka: 60

    Prijavi adminu

    žuta


    bok svima ..iskreno  neznam kako bih zapocela ovu temu i kroz sve sto prolazim ..kao svaka druga majka na SVIJETU … Prije godinu dana rodila sam sina na carski rez jer sam morala prenstveno zbog moga zdravlja koje mi se pogorsalo na kraju trudnoce kada sam trebala da uzivam u bebi koja dolazi…Trudnocu sam savrseno prosla do u7mj., dok nisam pocela odbacivati hranu i vodu tada sam smrsavila jako i dobila sam svrbez bili rubin..kada sam zavrsila u bolnici jetra su mi i bubrezi otkazivali..svaki dan u mj dana koliko sam bila u bolnici radili su mi nalaze a uvijek losi ..U tih mj dana nisam noci zaspala zbog svrbeza plakala sam i bila ljubomorna druge sto spavaju..sve dok trudovi nisu krenuli ranije u 35.tjednu..morala sam hitno na carski  zbog kiseline u plodnoj vodi..rodila sam po spinalnoj anesteziji i sve me je boljelo..a beba se rodila sa 2370kg i duga 45 ..morao je u inkubator ..Hvala bogu pa je sve na kraju zavrasilo..muz mi je puno pomogao ..kada je sin navrsio 3mj shvatila sam da samnom nesto ne stima..povukla sam se skroz ,razdrazljiva,plakala sam,razmisljala sam samo o negativnim stvarima..mislila sam da ludim..nikad kraja..bebu nisam mogla smisliti  au dubini duse zivot bih za njega dala..jedan dan ga volim drugi dan ne..tako i muza..bila sam kod doktorice i rekla mi je da je to samo blaga deoresija..i da se cuvam a ja znam da nije tako..trudila sam se na sve moguce nacine da zaboravim na nju i da je pobijedim kad god mislim da sam uspjela ona se vrati..i predam se..nemogu vise..nije mi dozvolila da uzivam u necemu najlijepsem na svijetu u svojoj bebi..i sada opet kad mislim da sam je pobijedila koje nije bilo vec 4 mj..opet se vratila..plakala bih,vristala,,smeta mi plac od maloga..ponekad bih ga udarila ali kontroliram se jer to nisam ja on je  ipak beba..volim ga jako..on je moj zivot..neznam zasto mi smeta..zasto sam postala agresivna ..muza jako volim svadamo se poinekad bezz i sve zbog nje zbog depresije postop,.koja mi unistava zivot..!!!!!! SVE ME TO BOLI I NEZNAM KAKO DA SI POMOGNEM ..DALI je tko bio u toj situaciji i treba mi savjet.. :)

    ja  sam mama tek dva mjeseca i pucala sam po savovima. imam dosta mama prijateljica i sve su rekle ono sto je nekad tabu za reci, nekad su mrzile Svoju bebu,muza pogotovo a nisu prosle ni upola kao ti. Prosla si nesto grozno i nesto sto ostavlja posljedice. Nisi imala kada to preboljeti jer beba te trebala. ja sam izgubila voljenu osobu i toga se sjetim svaki dan… ti ces ovo jednom zaboraviti, ali treba vremena. ako imas dobru prijateljicu istresi joj se, reci muzu sve, pa kad puknes nek on drzi konce. Nemoj ni na trenutak pomisliti da nisi dobra mama, dapace, imati snage sebi priznati da imas problem je velika stvar i zato vjeruj u sebe. Teskih dana ce biti jos. Ja dok sam drzala svoju bebu i dok je vristala na trenutak sam pomislila ona ce jednog dana otici od mene, postat ce zena, majka, sve sto joj ja sad pruzim ce je izgraditi, u tom trenutku dobijem snagu. Moj savjet je da se molis. nemoj zamjerati sebi ni Bogu ni ikom zbog tog sto ti se dogodilo. Svi se mi pitami zasto bas ja? Zasto meni? Ali naposljetku, imas obitelj na okupu, nek to sto se dogodilo bude tvoj kriz. Prihvati ga, pomiri se s tim. I znam da zvuci pateticno, ali mi smo sami sebi otrov i lijek. Nisi sama! :)

    Nikad, ama baš nikad nemoj prestati slijediti svoje snove…

  • Avatar Klokanica

    Klokanica

    Broj poruka: 649

    Prijavi adminu

    Draga žuta, možete se obratiti i mama na već otvorenoj temi na forumu:  https://klokanica.24sata.hr/forum/beba/beba-39/postporodajna-depresija-378 [klokanica.24sata.hr]

  • žuta3

    Broj poruka: 6

    Prijavi adminu

    Sve ja to razumijem..i svijesna sam toga…ja sam mislila da je sve to prolazno..nazalost nije..ne uzivam u onome najlijepsem,uvijek povucena,zivcana,imam griznju savjeti..Pa kad mi je najteze sina dam svekrvi..i odem van u setnju sa psima..oni su mi dosta pomogli ..svaki dan se trudim i borim protiv nje,mama mi kaze da bi me sin trebao izlijeciti..i da ne mislim na to..da izadem van..a ja opet doma sa obavezama i oko sina…i onda kada trebam da mislim na sebe prode me volja…ili mi se spava…Toliko sam se promijenila da nemogu vjerovati..jer nisam to ja..i zelim sebe natrag..zelim da uzivam sa mojim sinom za kojim sam toliko ceznula,zbog kojeg sam se borila do kraja.. i da uzivam u malim stvarima kao prije..zato cu traziti pomoc i nadam se da cu pobijediti post..depresiju…

  • žuta3

    Broj poruka: 6

    Prijavi adminu

    žuta


    Sve ja to razumijem..i svijesna sam toga…ja sam mislila da je sve to prolazno..nazalost nije..ne uzivam u onome najlijepsem,uvijek povucena,zivcana,imam griznju savjeti..Pa kad mi je najteze sina dam svekrvi..i odem van u setnju sa psima..oni su mi dosta pomogli ..svaki dan se trudim i borim protiv nje,mama mi kaze da bi me sin trebao izlijeciti..i da ne mislim na to..da izadem van..a ja opet doma sa obavezama i oko sina…i onda kada trebam da mislim na sebe prode me volja…ili mi se spava…Toliko sam se promijenila da nemogu vjerovati..jer nisam to ja..i zelim sebe natrag..zelim da uzivam sa mojim sinom za kojim sam toliko ceznula,zbog kojeg sam se borila do kraja.. i da uzivam u malim stvarima kao prije..zato cu traziti pomoc i nadam se da cu pobijediti post..depresiju…

  • Avatar Savjetovalište

    Savjetovalište

    Broj poruka: 6

    Prijavi adminu

    Ako vam je iskustvo poroda bilo neugodno, stresno, teško ili traumatično, ili vam majčinstvo ‘teško pada’ i ne osjećate se ugodno u ulozi majke, javite se u Savjetovališe za majke poslije poroda: klokanica.hr/roditelji/sretna-mama/otvaramo-savjetovaliste-za-majke-poslije-poroda-2569 [klokanica.24sata.hr]

  • žuta3

    Broj poruka: 6

    Prijavi adminu

    hvala

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.