Koliko često djeci kupujete igračke?

Jeste li djecu razmazili poklonima tako da očekuju nove igračke gotovo svaki tjedan… Molim vas komentare i savjete

Moj sin ima 2 godine i mislim da ni ne može još biti razmažen. Igračaka ima puno, dosta je dobio za rođendan i Božić, po meni ima igračaka za slijedećih godinu dana. Ja njemu “doziram”, spremim pola igračaka i onda nakon 2-3 tjedna izvadim i opet mu budu zanimljive i nove
Osobno ne bih kupovala djetetu poklon svaki tjedan, čak mislim da ću biti pažljiva i za Božić i rođendan, da ne budu to neki preskupi darovi (a iskreno niti nemamo novaca za takve stvari), jer mislim da se dijete tako navikne i svaki put traži sve skuplje i bolje. Treba učiti djecu da cijene ono što imaju. Bitnije je sjesti i igrati se s djetetom sa starim igračkama nego misliti da ga razveseljavaju nove igračke.
A drugo su sitnice tipa čokoladica, sok, mali autić ili nešto slično kad idemo u šoping zajedno, onda mu uzmem nešto usput, ali ne svaki put.

Hvala na komentaru brouhaha, slažem se u potpunosti sa stavom da djeci poklanjamo vrijeme prije igračaka i materijalnih stvari.

Joj, prečesto…. Već smo se puno puta dogovorili da nema novih igrački osim za rođendan i tipa božić, sv. nikola. Ali neeee, muža nesmijem poslat samog u dućan, uvijek nekaj donese, neki autić, neku loptu, bilo kakvu sitnicu :O Naša kuća je već puna, isto je tak i kod djedova i baki…  Stalno jedne igračke spremam, druge vadim i tak.. Premda na kraju ispadne da si uzme moju zdjelicu i igra se s njom :D Il crta po mojoj bilježnici, il si napravi kuću iz kartonske kutije i tak…

..uglavnom kupujemo knjige…vecinu igracki je dobivala za rodjendan, ali s obzirom da se nikad nije previse igrsla s njima nekako nismo..karte za uno, drustvene igre poput covjece ne ljuti se ili pogodi tko je to da…uglavnom se crta, rezucka ili nes “kreira”…ili smo vani u sumi ili uz more, rollanje I trckaranje 

Ma kako misliš svaki tjedan Nema se para za nešto takvo uglavnom se kupuju igračke samo za rođendane i pod bor ….To je sve.Svojoj djeci sam više puta pravila sama igračke.Od kartonskih kutija napravila sam im malu kuhinju sa svime i štednjakom i hladnjakom…Suđe im je bila przna ambalaža od sira ,margarina…..Bilo im je više zanimljivo nego nakakva nova igračka. Nije da ne volim djete razveseliti novom igračkom ali mora se znati granica.Kasnije kad djete odraste dal ćeš mu kupiti novi mobitel ili nešto takvo svaki tjedan? Mislim da ne.Često su takva djeca razmažena pa ne znaju cijeniti ono što imaju…

Moj dobije svaki dan novu igracku. I prije nego sto skocite na mene, kako svaki dan… Tako lijepo, jer si svaki dan nadje nesto novo, lonac, kuhacu, praznu bocu od necega i sl. Prave igracke ne ferma previse, ali takve gluposti kaj moze nac po doma, su mu super. I neka je takav, jer mislim da na taj nacin dijete razvija mastu i tko zna sto on vidi u toj kuhaci s kojom mase :-D. Apsolutno se slazem da u danasnje vrijeme niti imamo novaca za kupovanje igracaka svaki tjedan, a i svakako to nije dobro za psiholoski razvoj djeteta. Igrati se s njima i s tim kuhacama i loncima, to je ono sto im treba…

Igračke kupujem vrlo rijetko. Mislim da više razvijaju maštu i kreativnost ako si sami moraju osmisliti zabavu, kao što mislim da moderne igračke (same pričaju, kreću se, svijetle i pjevaju….) djeci totalno oduzimaju maštu. Kako i ne bi, kad ta igračka “sve radi sama” , pa dijete tu i nema nekog značajnog utjecaja. A u našoj se praksi pokazalo da joj je zabava dulje trajala ako si je sama morala osmisliti likove, ambijent, zabavu…nego kad bi dobila gotov proizvod. Svaka igračka koju je dobila joj je bila interesantna max par dana. Izuzev lutke, ali lutka je tu samo alat s kojim si ona dalje sama razvija priču (beba joj je bolesna, gladna, žedna, ide u vrtić, tužna je, plače, treba ju nositi, boli ju trbuh, treba joj staviti pelenu itd…)

I moj mali se nekako radije igra s domaćim igračkama, nego kupovnim… Zna se dogoditi da u dućanu zapne za neku igračku i silno je želi, ali ako je dobije, vrlo brzo izgubi interes. Primjerice, kupili smo mu dosta legića (iako mislim da je muž to sebi kupovao, a ne njemu ), ali s njima se gotovo uopće ne igra.. Ali zato smo s rolama wc papira smislili već sto igrica - bojali smo ih, kuglali se, prije Božića radili borove, igrali se čarobnih tuljaca… svašta nešto.. 
Nekako mi se čini da se, dok je bio malo manji, više igrao kupovnim igračkama, a sada (ima tri i pol godine) više ovim kućnim..

igračke kupujemo vrlo rijetko.puno se igracaka i nadobivao…ja sam isto bila luda na te igracke,pa mu salno kupovala nesto al me muz urazumio.Jednostavno sad vidim da nije djecu dobro ni previse zatrpavati igrackama jer onda od obijesti neznaju vise sto bi..sad najrade ulozim u neku lijepu slikovnicu koja ce nam svima biti uzivancija procitati :)
uostalom imamo i psa tako da jedino što moramo kupovati su lopte par puta mjesecno :)