Postaje li se mama na 'klik'?

Tijekom trudnoće zamišljala sam se poslije poroda - bila je to fotografija iz nekog dobrog časopisa - nasmijana, počešljana, uređena mama i usnulo dijete u njenim rukama. Možda sam si kao i mnoge druge majke postavila prevelika očekivanja od same sebe koja je bilo teško sustići u prvim danima. Možda i nisam, samo nisam tome bila dorasla. Svašta se motalo po mojoj glavi u zadnjih mjesec dana koje sam provela u ovoj novoj koži. 

OK, učinila sam to - dovela trudnoću do samoga kraja, i na svijet donijela prekrasnog dječaka. Rodio se on, rodila sam se i ja - mama. Toga utorka kročila sam u neki sasvim drugi svijet na koji me nisu mogle pripremiti niti tone literature, članci i savjeti iskusnijih mama. Savršeno sam pripremila okolinu za dolazak našeg malog princa - soba dovoljno provjetrena s dobro ugođenom temperaturom, zaliha pelena, odjeća za bebu, kozmetika. Sve je bilo na svome mjestu. No, jesam li ja bila pripremljena. Volim si reći da jesam, a opet se zapitam postaje li se mama na "klik"? 

Kako se uči biti majka?

Bojala sam se da moj majčinski nagon neće proraditi, da neću osjećati sve ono što se od mene očekuje. Vrlo brzo se nauči promijeniti pelenu, kako dijete plače kada je gladno, kako ga presvući, uspavati. Malo se teže nauči nositi s grčevima popraćenim glasnim plačem - to znaju roditelji koji su ih prošli sa svojom djecom, kao što i sami prolazimo suprug i ja. Ali se sve to nauči.

Kako se uči biti majka? Ne dobra majka, nego samo majka. Postepeno, čini mi se. Majka priroda je tu učinila savršenu igru prilikom samog poroda, a i nakon njega, kada nastupaju neurološke i hormonalne promjene. Najveću ulogu tu ima hormon ljubavi - oksitocin, koji se oslobađa za vrijeme poroda i tijekom dojenja. Pomoću njega se žena fokusira na dijete i na taj način razvija svoje osjećaje. Čitala sam mnogo o tome, i uvidjela da je tako i u stvarnosti.

Više cijenim svoje tijelo

Definitivno je žena isprogramirana da bi bila majka, ali se ne prebacuje s jednog programa na drugi kao što daljinskim prebacimo program na televizoru. U prvim danima se javlja cijeli niz osjećaja, koje je nekad teško definirati i opisati nekome, ali svi oni čine da žena polako uključuje program majke. Prvo se javljaju žestoki zaštitnički osjećaji, kao i potreba za nahraniti svoje dijete. Kasnije, kako sve više vremena provodim sa svojim djetetom uviđam i druge osjećaje - privrženost, potreba za stalnom blizinom, ugoda i na kraju ljubav. 

Porod je kod mene učinio i još jednu zanimljivu stvar. Više mi nisu bitni fizički nedostaci koji su me nekad znali opterećivati. Čini mi se da više cijenim svoje tijelo, jer je izdržalo cijeli napor trudnoće i do sad me nije iznevjerilo u brizi za bebu.

I ne, nisam ona uređena majka iz časopisa s početka ove priče. Ali sam majka. I postajem majka svakim danom sve više. Žena si treba dati vremena da apsorbira sve te promjene i na miran način ih prihvati. Inače se nađe u velikom problemu. Sada kad sam to uvidjela, sve je lakše. I lakše je biti mama, prihvatiti sve čari koje ta nova uloga nosi svakim danom i UŽIVATI. Drugačije bi bilo pogrešno. Barem što se mene tiče.