Mama devetomjesečnog Nike, Gorjana Ćaleta Turković, ispričala nam je kako je zbog sina štikle zamijenila tenisicama te zašto uživa kada je njezin "mali frajer" svom snagom čupa za kosu ne bi li je probudio
Maleni Niko ima samo devet mjeseci, a već je pravi šef svojoj mami Gorjani Ćaleta Turković (31) i njezinom suprugu Zoranu. Nema više odlazaka na kave kad mama i tata to požele, nema izlazaka, a štikle su zamijenile tenisice i balerinke. Ipak, mama Gorjana se ne buni jer, kako kaže, ništa se ne može usporediti s Nikinim osmijehom.
"Često mi se dogodilo da sam morala odustati od dogovora jer je moje dijete baš tada odlučilo spavati, iako u to vrijeme nikada ne spava. Ili se dogodilo da dođemo do odredišta, a on se pošteno ukakao. No, to su te čari. Da sam znala da je tako dobro biti majka, rodila bih i ranije", smije se Gorjana.
Diplomirana novinarka saznala je da je trudna dan prije svog 30. rođendana i kaže kako joj je to bio najljepši poklon u životu. Iako je bila jako sretna, osjetila je i strah jer nije znala što je sve čeka.
"Plusić se pojavio nakon samo nekoliko sekundi. Možda je greška, pomislila sam, možda ne vidim dobro, pa sam otrčala u ljekarnu po još dva testa. Nakon toga nije bilo dvojbe – bila sam trudna. Suprugu nisam preko telefona htjela govoriti da sam napravila test. Tek predvečer, čim je ušao na vrata, viknula sam mu:'Nastoj' ranije dolaziti doma, po mom izračunu u rujnu postaješ tata'", otkrila nam je Gorjana.
Porod - traumatično iskustvo
Mladu mamu u trudnoći su zaobišle mučnine i nije imala nikakvih većih tegoba osim upale krajem prvog tromjesečja. Promijenilo se jedino to što u prva četiri mjeseca trudnoće nije mogla podnijeti miris kave bez koje do tada nije mogla započeti dan, a bilo joj je nezamislivo pojesti ribu ili hobotnicu koju inače obožava. No, zato je, kaže, uživala u jagodama, a 'tamanila' ih je barem pola kilograma dnevno.
Nikina mama poprilično se namučila dok ga je donijela na svijet, što ne čudi budući da je nakon poroda bio težak 3940 grama i dugačak 53 centimetra. Iako joj je porod bio traumatično iskustvo, jer se Niki očito nije žurilo da upozna mamu i tatu, Gorjana priznaje da joj je najljepši trenutak u životu bio kada su joj bebu stavili na prsa.
Trudovi su je uhvatili usred noći pa se sa suprugom odmah uputila prema bolnici gdje su je nakon pregleda smjestili u predrađaonicu.
"Cijelu sam noć trpjela užasne bolove. Tek nakon jutarnje vizite su me opet poslali na pregled. Nisam više mogla šetati od bolova. Tražila sam epiduralnu iako nisam bila sigurna uzeti je ili ne. No, tu je nastao problem jer mi nikako nisu mogli izvaditi krv. U bunilu sam im govorila neka mi je daju na moju odgovornost, da mi ne može biti gore nego što je bilo tog trenutka. A kad je počela djelovati – savršenstvo", ispričala je Gorjana dodavši da je uz nju cijelo vrijeme bio suprug.
Međutim, kada je epiduralna prestala djelovati, liječnica je pojačala drip i rekla budućoj mami da će njezin mališan doći na svijet kroz pola sata.
"Mislila sam da je gotovo s mojim životom. Moj mališan i ja više od dva sata smo se mučili. I onda je nastala panika. Na CTG-u sam vidjela da otkucaji bebina srca slabe, on ne izlazi, a ja više nisam imala snage za tiskanje. Čula sam liječnicu da pita tko je radio procjenu težine, a ja sam joj u bunilu govorila da mi naprave carski rez. No, bebač je već bio u porođajnom kanalu. Pripremila je vakuum u slučaju da zatreba i pozvala valjda sve liječnike koji su radili toga dana. Kad sam vidjela vakuum, totalno sam blokirala. Supruga su poslali van. Dva doktora legla su na moj trbuh, a ja sam morala tiskati. Teško mi se i prisjećati kako je boljelo. I kad sam već bila na izmaku snaga, čula sam glasić svog sina. Apgar 10/10, 3940 grama, 53 centimetara. Suprug je odmah uletio u rađaonicu. Prvo sam pomislila: pa ja sam najsretnija osoba na svijetu", prisjetila se Gorjana Nikinog poroda.
Dok je maleni smotuljak ležao na svojoj mami, ona od sreće nije ni doživjela kada su joj rekli da je moraju uspavati jer joj je ostao komad posteljice.
Dojenje mu je broj jedan
Kad su nakon 15-ak dana mama i Niko uhvatili ritam, s dojenjem nije bilo nikakvih problema. Sa šest mjeseci Niko je počeo jesti i drugu hranu, ali dojenje mu je, smije se Gorjana, i dalje broj jedan.
Devetomjesečni Niko i njegova mama dane provode u zagrebačkim parkovima jer Niko uživa u gledanju druge djece kako se igraju i skaču, a guštaju i u šetnjama uz more u Gorjaninom rodnom Šibeniku. "Stvarno uživam u majčinstvu i nikad nam nije dosadno", rekla nam je Gorjana. Mladu mamu pitali smo i što najviše voli kod svoga sina, a ona nam je uz smiješak odgovorila kako joj je teško bilo što izdvojiti.
"Obožavam ga slušati kako se smije, kad otvara usta kad je jako gladan, kad urliče u kolicima jer mu je dosadno ili kad se zagleda u prolaznike koji su mu zanimljivi. Volim i kad me moj mali frajer svako jutro svom snagom čupa za kosu kako bi me probudio. Uživam u svakom trenutku. Biti majka zna biti teško i iscrpljujuće, ali tu ulogu ne bih mijenjala ni za što. Gledati to malo biće kako raste i mijenja se iz dana u dan ne može se mjeriti ni s čim na svijetu", zaključuje Nikina mama.
