Kako sam preživjela samoću prve godine

"U trudnoći sam doista uživala, bilo mi je lijepo i bila sam aktivna do samog kraja. Dolazim iz svijeta plesa i glume i bilo mi je jako bitno što sam mogla biti aktivna", kaže glumica Jelena Vukmirica Makovičić, mama trogodišnjeg Franka. Ipak se, kako kaže, pred kraj trudnoće primirila. "Zadnji mjesec te primiri i to je dobro. Pripremi te psihički na to što dolazi, malo se izoliraš od svijeta, pripremi te na samoću koja po meni majčinstvo jest, posebno u toj prvoj godini, koja je jedna specifična vrsta samoće", tvrdi 34-godišnja zagrebačka dramska i plesna umjetnica, ravnateljica kazališta ActLab i voditeljica Studia ActLab-a.

"Kad sam dobila dijete, pola prijateljica mi je nestalo i ja sam bila šokirana. Rodiljni dopust je neka posebna prostorno-vremenska cjelina. Drugi rade, ti si u parku s djetetom, to je specifična atmosfera", objašnjava i dodaje da je ta samoća ipak pozitivna. "Nekad je teško, ali mislim da je to prirodno. Osjećaš se preplašeno, imaš veliku odgovornost, neispavan si, treba ti podrška, ali onda shvatiš da je sve na tebi. Može ti netko pomoći razgovorom, ali moraš sam naučiti donositi svoje odluke", rekla je glumica koja smatra da je najvažnije slušati svoju intuiciju.

Majčinstvo je kao ljuštenje slojeva ega

Jelena kaže da se buduće mame uglavnom usredotoče na trudnoću, a zapravo tek nakon rođenja djeteta dolazi ono pravo. "Roditeljstvo je na mene utjecalo jako pozitivno. Mislim da je prva faza majčinstva, prva godina, poput ljuštenja slojeva ega. Naravno, ako si to dozvoliš. Ljušte se slojevi ega, a čovjek sam sebe stavi u drugi plan. To je prilika za proširenje osobnog kapaciteta davanja ljubavi i nesebičnosti", kaže Jelena koja je uvjerena da čovjek od roditeljstva može dobiti iznimno puno i uvijek iznova još.

Prema njenim riječima, djeca su najveći učitelji i djeluju poput malog ogledala: "Sve što bi ti htio sakriti pod tepih ili neke stvari kojih nisi ni svjestan, dijete zrcali. To je prilika da čovjek jako puno nauči o sebi, da kontinuirano radi na sebi, da bude bolja osoba", objašnjava. "Dijete te stalno vraća u sadašnji trenutak, stalno te bombardira i šamara. Djetetu je bitno samo sada, ono nema pojam o prošlom i budućem vremenu. Mi smo stalno u nekim analizama što je bilo, a zapravo živimo samo sadašnji trenutak i dijete nas na to stalno podsjeća".

Odnos s djetetom gradi se iz dana u dan

Jelena kaže da joj je najbitniji sam odnos s djetetom koji se gradi svaki dan. "Nema podrazumijevanja - nešto sam odradila jučer pa sad danas više ne trebam. Iz dana u dan mora se ulagati u odnos. Važna je posvećenost i bavljenje djetetom, osluškivanje i praćenje njega, a najbitnije je da mu ne namećem neke svoje ideje, nego da pratim njegove stvarne potrebe. Dijete ti to i vrati i mislim da je to najbolje uloženo vrijeme", priča Jelena koja provodi puno vremena sa svojim sinom. Glumica kaže da i manje radi zbog toga, ali tako je odlučila. "Mislim da je to enormno važno, kaže se da su prve tri najvažnije i mislim da je to doista točno".

Jelena smatra da je balans uloga oboje roditelja od izuzetne važnosti, ali mama je ipak nezamjenjiva u nekim stvarima. "Iako su obje uloge jednako važne, u nekim stvarima dijete hoće mamu i prirodno je da ih odradi mama. Možda zvučim tradicionalno, što me iznenadilo, jer se ovaj stav u meni probudio tek od kad imam dijete, ali mislim da su neke arhetipske uloge mame i tate zbilja duboko ukorijenjene i prirodno je da se stvari postave tako. Važno je da mama nije preposesivna, da tata ima priliku sudjelovati i da sudjeluje maksimalno", smatra Jelena i kaže da roditeljstvo dublje poveže partnere. "Zajedno ste stvorili novi život i to vas dublje poveže. Za neke stvari je manje vremena, ali to je manje važno, to je sporedna tema", zaključuje.