'Žudjela sam za drugom majkom s kojom sam se mogla poistovjetiti i koju sam mogla pitati 'je li ovo normalno' bez da me osuđuje. Netko tko me razumije. Budući da s majčinstvom na neki način sazreš, mislim da je prirodno težiti drugima koji s tobom dijele slične osjećaje'
Rachel Gorton mama je dvoje djece i stručnjakinja za spavanje, a u svojoj je kolumni za portal Motherly pisala o temi istinskih prijateljstava.
Prije majčinstva, moja prijateljstva bila su velik odraz dvadesettrogodišnje mene. Imala sam veliku grupu prijatelja - svi ljudi s kojima sam mogla izaći, otići na kavu i družiti se bez neke posebne najave. Nisam nikad imala problema sa stvaranjem prijateljstava i gdje god sam bila, uvijek bih se s nekim upoznala jer sam takva - društvena.
Nedavno sam shvatila da su ta prijateljstva bila jasni pokazatelj onoga čega su moji prioriteti bili - uživanje u životu i zabava.
To ima smisla za to razdoblje mog života, s obzirom da sam bila sama. Ali, nakon što se to promijenilo i nakon što sam saznala da sam trudna, osjetila sam popriličnu promjenu u tim odnosima.
S iznimkom moje najbolje prijateljice i nekoliko drugih s kojima sam praktički odrasla, ubrzo sam shvatila da svi oni ljudi koje sam zvala 'prijateljima' zapravo ne pripadaju tom opisu.
I dok su oni nastavili i dalje pohađati sva uzbudljiva događanja i putovati na uzbudljive destinacije, ja sam bila kod kuće, s jutarnjim mučninama i iscrpljenošću.
Svi ljudi kojima ćete biti zahvalni nakon porođaja
Pozivnice i poruke su ubrzo postajale sve rjeđe, ali sve se to dogodilo u trenutku kada su moja prava, istinska i doživotna prijateljstva počela sjajiti više nego ikad.
Upravo to je vrijeme kada sva ta dugogodišnja prijateljstva prolaze kroz test i kada sam počela cijeniti autentične odnose koje sam imala. Rano u majčinstvu, moje vrijeme i energija bili su primarno usmjereni i potrošeni na odgoj malo živog bića. Odjednom su sve stvari koje su mi nekad bile važne, postale blijediti i žudjela sam za prijateljima koji su me razumjeli i s kojima sam se mogla poistovjetiti.
Pomisao na dramu ili čavrljanje postali su mi izrazito neprivlačni i nekako sam postala puno više svjesnija ljudi koje sam puštala u svoj svijet.
Žudjela sam za drugom majkom s kojom sam se mogla poistovjetiti i koju sam mogla pitati 'je li ovo normalno' bez da me osuđuje. Netko tko me razumije. Budući da s majčinstvom na neki način sazreš, mislim da je prirodno težiti drugima koji s tobom dijele slične osjećaje.
Želimo i trebamo se povezati s drugima koji prolaze kroz slično iskustvo kao i mi. Kako se ne bismo osjećali sami. Kako bismo se osjećali normalno. Kako bismo se osjećali priznato i vrijedno.
8 tipova mama koje svi trebamo kao prijateljice u životu
Ovih dana, broj mojih prijatelja se prorijedio, ali tih nekoliko je vrijedno.
Žene koje sjede za mojim stolom toliko su više od prijateljica. Plačemo, smijemo se, pomažemo jedna drugoj i podržavamo se međusobno.
Te žene pošalju mi poruku ili me nazovu samo da se jave i čuju kako sam.
Te žene donose mi kavu bez ikakvog posebnog razloga.
Te žene omogućuju mi vrijeme za sebe.
Te žene daju prvenstvo našem prijateljstvu kako bi produbile naše odnose.
Te žene ujedinjuju se kada nekome u grupi treba pomoć.
Te žene dijele svoje priče sa mnom - dobre, loše, trenutke slavlja i trenutke borbe u majčinstvu.
Te žene su poput mojih zvijezda vodilja, daju mi savjete i inspiriraju me.
Te žene prolaze kroz jednake izazove i preplavljujuće emocije odgoja djece i zbog toga me razumiju. Razumiju kada zaboravim odgovoriti na poruku i razumiju kada sam preumorna otići na jogu.
Te žene su moje selo, moja obitelj i one su me naučile kako istinska prijateljstva izgledaju.
