Najdublji utjecaj na učenike ostavljaju roditelji i njihov odnos prema drugima. Roditelj je djetetu glavno mjerilo za razlikovanje dobra i zla, a svojim primjerom potiče dijete na slobodu i kreativno razmišljanje
Učenik koji kreće u školu, u prvi razred, donosi sa sobom slike svog doma, zajednice, vrtića i prijatelja s kojima se druži. Vidljivo je u razredu da je najdublji utjecaj na učenike ostavio roditelj, ili oba, i njihov odnos prema drugima. Roditelj je djetetu glavno mjerilo za razlikovanje dobra i zla. Roditelj kod djeteta svojim primjerom potiče dijete na slobodu i kreativno razmišljanje.
Na primjerima iz života uči ga tzv. logiku srca, donošenje odluka za osobno samovrednovanje, za procjenu postupaka i posljedice koje one donose. Dobro je ponekad i ne uspjeti dijete naučiti da život nije bajka. Roditelji pokazuju djetetu sva svoja raspoloženja i time dijete uči o snazi volje i izdržljivosti, što su sve krize i odricanje da bi dostigli neki cilj. Redovitom komunikacijom roditelj prenosi i optimistični životni stav, spremnost za otvoreno izražavanje osjećaja i poštivanje tuđeg mišljenja.
Nažalost, uočljivo je da današnja djeca nisu uspjela usvojiti te osnovne roditeljske poticaje pa u razredima novih generacija općenito uočavamo ovakvo stanje:
- Djeca se slome pri najmanjem opterećenju
- Nisu sposobna njegovati prijateljstvo
- Nisu sposobna čekati na svoj red
- Teško se odriču nečega (moje)
- Ne žele davati, ali vrlo često žele uzimati
- Zamaraju se sitnicama (zašto je on, ona, gdje idemo, zašto i zbog čega)
Priprema za školu
Škola na jednom mjestu okuplja različite individue (učenike) u jednom razredu. Učitelji se bore kako ostvariti sve zadane zadatke propisane Nastavnim planom i programom i prilagoditi ih učeniku. Ako je pripremljenost učenika za školu zanemarena u bilo kojem od navedenih segmenata, tada svi zajedno imamo problem.
Evo što ja kao učiteljica prvog razreda predlažem i potičem u svom radu:
- Izađite iz stana/kuće i hodajte po kiši, vodi, blatu (dozvolite da dijete bude dijete, ne priča iz priručnika o odgoju)
- Slovkajte, stvarajte nemoguće priče koje će kod djeteta razviti smijeh, osjećaj zadovoljstva i sreće
- Crtajte priče, olovke ili kreda neka budu u ruci, neka grafomotorika nađe mjesto u vašem svakodnevnom danu (dovoljni su i stari isprintani papiri koje možete donijeti s posla)
- Stvarajte zagonetke, ali dopustite da i vaš đak bude učitelj, a vi budite đak, da vidite kako je ponekad teško biti đak osam sati dnevno i da i posao đaka prvaka nije nimalo lagan
- Učite te male glave da život nije crn ili bijel, da ponekad neće biti pravedan prema njima, ali da uvijek trebaju promisliti prije nego nešto naprave ili se požale
U razredu nas ima puno, puno više nego u roditeljskom domu i zato učitelju treba vrijeme za svakoga i treba se naučiti strpljenju, trebaju pomoći, a ne odmoći svom učitelju /učiteljici.
