'Ona vjerojatno nije znala da sam otišla kući i plakala zbog nje dok sam se sama kupala u svojoj kadi. I vjerojatno neće znati da još uvijek mislim i pišem o njoj, mjesecima i mjesecima kasnije'
U svom poslu, primalja Shelly Lopez Gray prolazi kroz milijun osjećaja - od sreće i veselja prilikom donošenja novog života u svijet do boli i tuge kada sve pođe po krivu. Na svom blogu Adventures of a Labor Nurse, ona je podijelila upravo jedan takav težak dan te napisala emocionalno pismo mami koja je izgubila bebu.
Nedavno sam došla kući s posla tako kasno da su moja djeca već odavno spavala. Dio mene htio je probuditi moju kćer, pitati je o njezinom danu i razgovarati o svemu što je taj dan radila. Željela sam primiti sinčića u naručje, pomirisati ga i zasuti ga poljupcima. Drugi dio mene bio je toliko iscrpljen da sam bila zahvalna što ih je suprug uspavao prije nego što sam došla doma.
Srušila sam se u krevet, zaspala sam prije nego sam dodirnula jastuk. Sljedeće jutro sam se prva probudila, obukla čistu uniformu i vratila se natrag na posao, odmorna i svježa, ali odlučna u tome da završim s poslom u pristojne sate.
'Nije osjetila pokrete bebe'
Taj dan je bila velika gužva. Nekoliko sati prije promjene smjene, zabrinuta mlada majka došla je na pregled jer nije mogla osjetiti pokrete svoje bebe gotovo 12 sati. Svi naši trijažni kreveti bili su puni, stoga smo je morali smjestiti u rađaonu. Kada nisam mogla pronaći bebine otkucaje srca, bilo je toliko stvari koje sam joj htjela reći, ali nisam mogla. Nije bilo pravo vrijeme i ja sam bila samo njezina sestra.
Bebini pokreti u trbuhu - što je normalno, a kada se zabrinuti?
Ali ovo sam joj htjela reći:
- Nije mi trebalo puno da shvatim da više ne trebam tražiti otkucaje srca tvoje bebe. Nisam ti mogla ništa reći iako sam htjela, ali morala sam čekati tvog liječnika da ti prenese vijesti. Nadala sam se da nije daleko i da će ubrzo dođi k tebi.
- Onaj trenutak kada sam stala s traženjem bebinog otkucaja srca, znala sam da su se sve tvoje sumnje potvrdile iako nijedna od nas nije rekla ni riječ. Tvoj suprug još uvijek nije bio toliko zabrinut jer on nije bio onaj koji je osjetio da su pokreti nestali. Birala sam svoje riječi pažljivo: Zbog toga jer ne mogu naći otkucaje tvoje bebe na ekranu, idem pronaći nekoga tko će napraviti ultrazvuk. Također ću nazvati tvog liječnika. Razumiješ li me? Tvoje oči bile su pune suza, ali nisi plakala.
- Kada sam izašla iz tvoje sobe kako bih nazvala liječnika, molila sam se cijelim putem da sam možda u krivu. Kada sam došla do telefona, svaka sestra u sobi pitala me jesam li uspjela pronaći otkucaje srca. Kada sam im rekla da nisam - cijela soba je utihnula.
- Kada sam nazvala tvog liječnika, čula sam knedlu u njegovom grlu. Nije mi ni trebao reći, znala sam da će pustiti sve što radi i doći ravno u bolnicu.
'Da sam barem znala da je bol bol. Neovisno je li 6. tjedan trudnoće ili 36.'
- Kada sam došla natrag u tvoju sobu, tvoj suprug te grlio i plakao. Rekla sam ti da je liječnik na putu u bolnicu. Bila sam toliko zahvalna što je tvoj suprug kraj tebe, što te razumije i što se trudi utješiti te.
- Kada je ultrazvuk potvrdio sve što smo već ionako znali, plakala si tiho dok je tvoja obitelj plakala histerično. Obično je tako. Ti nećeš plakati histerično sve dok ne rodiš svoju bebu i ne vidiš je svojim očima.
- U ovakvim slučajevima se prilikom porođaja kao primalja nadam da beba nije dugo mrtva. Želim da je se sjećaš onakve kakva je bila: savršena, samo uspavana, tiha i mirna.
- Željet ćeš znati razlog, ali vjerojatno ga nećeš dobiti. Ako ga i dobiješ, neće ti biti ništa lakše, ali i ja se kao i ti, nadam da ćeš ga dobiti.
- Čak i da si došla u bolnicu istog trenutka kada si prestala osjećati njezine pokrete - bilo bi prekasno. Nemoj kriviti sebe za bilo što što si napravila ili što si mogla napraviti.
Zašto je važno brojiti bebine pokrete u trećem tromjesečju?
'Nisam osjećala kao da su postojale bilo kakve prave riječi'
Nisam plakala pred pacijenticom. Zagrlila sam je i poljubila joj glavu, donijela joj ručnike i pomogla je okupati. Nakon svega sam stavila dodatne jastuke na njezin krevet kako bih je pripremila na indukciju. Nisam osjećala da su postojale bilo kakve prave riječi koje sam mogla reći u tom trenutku.
Ona se vjerojatno neće sjećati da sam joj milovala ruku dok joj je liječnik govorio njene strahove. Ona se vjerojatno neće sjećati da sam rekla njezinom suprugu da nazove njezinu mamu.
Ona vjerojatno nije znala da sam otišla kući i plakala zbog nje dok sam se sama kupala u svojoj kadi. I vjerojatno neće znati da još uvijek mislim o njoj i pišem o njoj, mjesecima i mjesecima kasnije.
'Zatvorim svoje oči i nadam se da ćemo se ponovno sresti...'
Te večeri sam primila sinčića u naručje i zasula ga poljupcima. Ušuškala sam se kćeri u krevet i pitala je o njezinom danu. Pričala je unedogled o svemu sve dok nisam zaspala skupa s njima, zahvalna što su kraj mene.
Nadam se da svaka majka na svijetu koja je slomljena tišinom bebinog prestanka kucanja srca - zna da su se naša srca slomila onog dana kada je došla u bolnicu roditi bebu s kojom neće izaći iz bolnice.
I svaki put kad gledam pacijenticu koja odlazi praznih ruku iz bolnice, zatvorim svoje oči i nadam se da ćemo se ponovno sresti i da ćemo tada svi moći slaviti.
