'Bože moj, što da radim s ovim djetetom?'

meni su krenule suze, nekako se nalazim tu.. osjećam se toliko isfrustrirano da mi rogovi rastu.. a znaaaam da nije najvažnije da se kupaonica glanca i da se suđe opere i pospremi baš poslije jela, da smo ispeglani i da se svaki “drekec” pere i čisti.. teško je naći i 5 minuta za sebe kada imaš dvoje male djece a kamoli za kućanske poslove, stalno se moram podsjećati da nije najbitnije ono na van nego ono unutra i da smo sretna, zdrava, i vesela obitelj da se jako, jako volimo i da će biti lakše kada limači malo porastu pa se ja vratim svojim glancanjima heheh. i definitivno se slažem da se mamama skida kapa, na bebi se itekako jasno vidi koliko se njome bavi…

Odličan članak, baš ono što mi je trebalo jer se i ja trenutno nalazim u identičnoj situaciji. Kao da sam ja pisala članak… 
Molim vas, kako ste riješili to nespavanje i bebinu nervozu? ili barem ublažili? ja sam već luda žena, ne znam kako sam još donekle normalna. uz još jedno dijete sve mi se čini kao nemoguća misija. već pomišljam da ju zbog nespavanja i cjelodnevne nervoze i plakanja odvedem neuropedijatru….

Odlican clanak!!! Hvala na njemu. Ponelad, tj vrlo cesto je zaista tesko biti mama, a u malom grafu gdje zivim se ,,ne smije,, naglas pozaliti kako mi je tesko i kako sam iscrpljena. Ovo je najbolji ali i najtezi dio mog zivota do sad. Zaista treba mnogo snage i strpljenja za podizanje djeteta, alu iz ovakve forume i ovakve sajtove to ide mnogo mnogo lakse, jer tad covjek vidi da u tome nije jedini.

Kokolina

Odličan članak, baš ono što mi je trebalo jer se i ja trenutno nalazim u identičnoj situaciji. Kao da sam ja pisala članak… 
Molim vas, kako ste riješili to nespavanje i bebinu nervozu? ili barem ublažili? ja sam već luda žena, ne znam kako sam još donekle normalna. uz još jedno dijete sve mi se čini kao nemoguća misija. već pomišljam da ju zbog nespavanja i cjelodnevne nervoze i plakanja odvedem neuropedijatru….

Kak sam to riješila? tako da trenutno pijem antidepresive, eto tako. Ona slabo spava po noći, a samim tim i ja, po danu sam pak ja nervozna i živčana od nespavanja, a ona bi se igrala, trčala, nosala, a ja jendostavno nemam više fizičke ni psihičke snage. Ona osjeća tu moju nervozu i onda je i sama postala takva..samo bi se derala, cendrikala, vukla me za kosu..ma koma. vidjela sam da dalje ne mogu sama, ili uzeti pomoć u kući, svekrvu, frendicu, sestru, kumu, ili kao ja na antidepresive. eto, drugačije nije moglo ići, jer sam uz toliku iscrpljenost i sav taj stres dobila napadaje panike, pa mi je dr svajetovala tablete i hvala Bogu da je, sve polako dolazi u normalu.
sretno!