Tantrumi su način na koji ti djeca govore kada su dosegla svoje granice ili se jednostavno ne slažu s tobom, kaže obiteljska terapeutkinja. Donosimo ti njene savjete koji ti mogu pomoći kod dječjih temper tantruma
"Ne može se poreći da su tantrumi jedan od težih dijelova roditeljstva. Dobra vijest je da su oni nevjerojatno normalan i zdrav emocionalni izraz za malu djecu", tvrdi Jessie Bohnenkamp, licencirana profesionalna savjetnica koja pruža savjetovanje putem interneta i usmjerena je na prenatalno i majčinsko mentalno zdravlje.
"Jedan od odličnih pristupa bilo kojem problemu je pronalaženje načina da ga se preispita. Umjesto da na ispade gledaš kao na potpuno negativna iskustva, pokušaj ih shvatiti kao vitalni dio na koji tvoje dijete komunicira s tobom.
Kao i u svakom zdravom odnosu, i za tebe je dobro da izraziš svoje mišljenje, priznaš osjećaje drugoj osobi i postaviš granice prema drugima. Međutim, za razliku od većine odraslih odnosa, djeca imaju minimalnu kontrolu impulsa i tek počinju razvijati svoje verbalne vještine. Tantrumi su način na koji ti djeca govore kada su dosegla svoje granice ili se jednostavno ne slažu s tobom", savjetuje, a donosimo ti njene savjete koji ti mogu pomoći kod dječjih temper tantruma.
1. Ne shvaćaj ih osobno
Prvo, podsjeti sama sebe da te dijete zapravo ne pokušava osramotiti ili prouzročiti neugodnost. Iako bi tantrumi mogli rezultirati time, djeci to nije namjera. Oni pokušavaju komunicirati s tobom, jasno i jednostavno.
Razočaranje, frustracija i gnjev sve su glavne emocije, koje se čak i odrasli s vremena na vrijeme mogu na odgovarajući način izraziti.
2. Budi izvjestitelj, a ne sudac
Mnogi roditelji se uzrujavaju zbog dječjih tantruma i ne znaju kako reagirati na koristan način.
Promatraj njihovo ponašanje, izvijesti ih o onome što vidiš, priznaj njihove osjećaje i postavi granice (ako je potrebno). To bi moglo izgledati kao: "Nisi se htio prestati igrati kako bih ti promijenila pelene. Shvaćam da si frustriran i teško je prestati raditi nešto zabavno."
3. Ne žuri s postupkom
Teško je imati nekoga tko vrišti, maše okolo, pada na zemlju i slično. Samo želiš da završi što je prije moguće, no požurivanje se ponekad može okrenuti "protiv tebe" i time bi mogla samo pogoršati stvar.
"Postoji divna analogija koja kaže da su teške emocije poput tunela, a mi smo vlakovi koji se kreću kroz njih. Nema tajnih bočnih izlaza, prečaca ili brzih načina za probijanje kroz njih; jednostavno moramo osjetiti osjećaje sve do kraja", napisala je Bohnenkamp.
Važno je također zapamtiti da roditelji često žele da se muke brzo završe jer su neugodne, a ne zato što je to nužno najbolja stvar za njihovu djecu.
4. Koristi "time-ins", a ne "time-out"
Djeca, posebno vrlo mala djeca i mališani, trebaju nekoga tko će ih voditi kroz teške emocije, a ne nekoga tko će ih ostaviti i prepustiti da se sami bore s njima. Potrebno im je sigurno sidro za prianjanje.
Zato koristi time-ins, a ne time-out. Kad dijete izgubi kontrolu, odvedi ga u miran prostor (svoju sobu, ispred restorana, automobil), a zatim ga jednostavno pusti da se opusti. Nemoj ga požurivati. Prepoznaj njegove emocije. To djecu uči da su osjećaji važni, i da se ti ne bojiš njihovih emocionalnih reakcija. Naučit će da se velikih emocija ne treba sramiti i da se tvoja pozornost prema njima neće povući kada im bude najviše trebala.
5. Ne kažnjavaj osjećaje
Djeca i malena djeca tek uče kako se nositi s teškim emocijama, tako da posljednje što želiš učiniti jest priopćiti da su ti osjećaji neprihvatljivi ili pogrešni. Cilj je izgraditi djecu koja se mogu nositi sa stresom i razočaranjima života bez isključivanja ili bježanja. Naučiti prihvatiti teške emocije prvi je korak do učenja kako se nositi s njima.
Umjesto da kažeš: "Prestani cviljeti, ništa nije u redu" ili "Dobro si, nema što plakati", reci, "razumijem da si frustriran, ali ne možeš to učiniti sada".
Drži se ograničenja o tome koja su ponašanja prihvatljiva, ali budi oprezna kako ne bi kritizirala način na koji se osjećaju. Emocije su uvijek važeće, čak i ako su neugodne. Podučavanje djece da prepoznaju i prihvate svoje osjećaje u mladoj dobi gradi temelje za bolje mentalno zdravlje do kraja života.
U današnjem svijetu treba odgajati zdravu, sigurnu, dobro prilagođenu djecu koja se osjećaju ugodno u svojim emocijama i vjeruju roditeljima da će čuti njihove brige.
